Nađa Irena Fišić je Zagrepčanka u Beogradu, čije utiske čitate svake nedelje na našem portalu Zadovoljna.rs. Ovog puta, zamolili smo je da napravi svoj kratki vodič - značiće onima koji tek dolaze ne znajući mnogo o Beogradu, a one koji dugo žive u njemu možda inspiriše da ga ponovo "otkriju".
Nađa Irena Fišić izdvaja pet stvari koje treba da zna svako ko se zadesi u Beogradu, a tiču se hrane, klabinga, reka, vetra i saobraćaja.
HRANA – Beograd nije samo prijestolnica Srbije, nego i prijestolnica najboljih roštilja. Moglo bi se reći na svijetu. Gdje god da se okrenete vidjet ćete pljeskavice, ćevape, miješano meso, kobasice… Fast food, kafana, restoran, pekara – svi nude jela s roštilja i gdje god da sjeli – nećete pogriješiti. Rijetko postoji mjesto s baš lošim ćevapima i pljeskavicama, jer u Srbiji je dobar roštilj nešto poput nacionalnog sporta. Svoje su umijeće doveli do savršenstva. Uz to pripremite se i da su porcije velike i da sjeckaju luk na tako sitne komadiće da se topi u ustima. Ovo je samo o roštilju, a gdje su njihovi kajmaci, kačamak, pršuti, kuhana jela, rajčica i zelena salata koja još uvijek ima okus. U Beogradu i Srbiji je jedno uvijek sigurno – nećete ostati gladni!
Pročitajte još:
MUZIKA – Sluša vam se EX YU rok na nekoj živoj svirci ili bi Repetitor? U Areni je estrada i velike zvijezde, u Kolarcu je klasična muzika i fantastični orkestri, u Poletu u Cetinskoj alternativna muzika, u Ciglani sviraju Amaro Del svoju etno romsku muziku, rock svira gotovo svaku večer u nekom od brojnih kafića. Ako hoćete elektroniku, tu je Dragstor i kafići u tom “fazonu” koji svakog vikenda imaju DJ-ja. A tek Savamala s klubovima… Postoje i brojne kafanice kraj Save i Dunava gdje redovno sviraju harmonikaši i krene dernek samo tako. Koncerti i muzika su svagdje i svaki dan – što god da vam se sluša i gdje god da vam se ide. Ako vam se pak pleše tango – u BG-u je ogromna scena, a isto tako je i sa salsom, te je svaki mjesec i veliki Salsadrom u Domu omladine.
Dovoljan vam je certifikat i da poštujete pravila i – vrata su vam svagdje otvorena. Korona je zaustavila noćni život Beograda na neko vrijeme, ali on se ponovo budi i uzima zamah. I upravo je on zanimljiv gomili stranaca i turista koji ga zbog toga i posjećuju.
RIJEKE – Sjediš kraj Save ili Dunava i gledaš kako prolaze tegljači, brodovi, brodići, mašeš, vrtiš travku u ustima, upijaš sunce… Osjećaš se pomalo kao Tom Sawyer kraj moćnog Mississippija i uživaš u slobodi. Na splavovima se doslovno živi preko ljeta kad su temperature nesnošljive, jer se zapali beogradski asfalt. Život na rijeci je u Beogradu je u magičan. Dunav i Sava i činjenica da se na njima itekako uživa, daje posebnu dimenziju gradu i nikako se ne smije propustiti prošetati kraj njih, gledati u ušće Save u Dunav, popiti piće, sunčati se, uživati i upijati pogled… Ljeti se oni najhrabriji i kupaju (iako boja vode nije nimalo privlačna), organiziraju se proslave, rođendani, svadbe i sve ono što je čovjeku milo i od čega se postaje sretniji. Čak i kad nije ljeto i puše ta nesretna košava, silazak do rijeke je terapeutski.
KOŠAVA – Beograd nema nešto oštru klimu, ali ima opak vjetar naziva košava od kojeg vam se lede kosti i svi unutarnji organi. Nešto nalik sjevercu u Zagrebu i buri u Dalmaciji. Jedino što košava puše baš često. Istočni vjetar s Karpata, probija kroz “Gvozdenu kapiju Dunava”, odnosno Đerdapsku klisuru i navodno je najjači u južnom Banatu. Meni se čini da je jednako opak i tu na križanju Takovske i Cvijićeve u centru grada. Ako dolazite u zimskim mjesecima, pa sve tamo do proljeća – košava će vas gotovo sigurno zaskočiti. Kruži i legenda da ona uvijek traje neparan broj dana 3, 9 ili 21, ali meni se više čini da košava puše svako malo. Zbog svega toga kapuljača je bitna stavka u Beogradu. Bilo mi je malo čudno da ih baš svi imaju, pa sam isprva mislila da se radi o nekoj modi. A onda je zapuhala KOŠAVA!
Pročitajte još:
PROMET – Gužva je. Non stop. Počinje već nakon granice s Hrvatskom, a na Novom Beogradu kod Genexa uvijek je neki čep. Pripremite se da će vam ponekad, ako stižete iz Zagreba, trebati možda dva sata od prijelaza Bajakovo-Batrovci do centra grada. Isto tako, Beograđani su poznati po tome da su “šarf” vozači – vozi se nemilosrdno. Promet je ovdje naprosto nabrijan, grad je velik, svima se žuri, infrastruktura nije baš nešto najbolja na svijetu. I da – naći parking mjesto je ravno utopiji. Pripremite se na trening živaca ili izaberite neku javnu garažu.
***
Bonus video: Život na srpskom – Nađa Irena Fišić
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare