Jedna nekomercijalna banja u Srbiji izgleda kao Tajland – priroda je čista, voda lekovita, a boje kao da su s druge planete.

Često volimo da se hvalimo prirodnim lepotama Srbije, mislimo da znamo svaki njen grad, mesto, šumu, brdo, kutak… i tako dok ne krenemo na put. E tada se zaputimo do najbliže reke, planine, banje ili sela, a preskočimo neke prave prirodne bisere. Jedan od takvih je srpska banja za koju su verovatno čuli samo ljudi koji su na nju upućeni.

Elem, ta banja se zove Visočka banja. Nalazi se u klisuri Velikog Rzava, u delu gornjeg ove reke, ispod sela Visoka.

U Visočku Banju retko ko dolazi, sklonjena je od svih puteva, pa i dalje opstaje čista, nedirnuta i nepoznata.

I na internetu i u turističkim vodičima banja je predstavljena s malo fotografija i nekoliko identičnih tekstova – nedovoljno da bi se neko ka njoj uputio. A ova banja je jedno od onih mesta u Srbiji do kog bi svako trebalo da stigne.

Visočka Banja nalazi se na 33 kilometra od Arilja, na putu za Visoku – skretanje je na 30. kilometru od Arilja, a od skretanja do banje ima put koji je urađen 2010. i koji se spušta do Velikog Rzava. Rzav je čist, providan do dna, pretežno zelen. Plav je na retkim mestima sa kojih se vidi nebo.

Veliki Rzav smatra se jednom od naših najčistijih reka i protiče kroz jedan od najživopisnijih delova zapadne Srbije.

Izvire u podnožju planine Mučanj, između Kokinog Broda i Ivanjice, istočno od planine Murtenice i južno od Javora. Veliki Rzav čine Presečka reka, ona izvire na obroncima planine Čemernice, i reka Jamčica, koja izvire u selu Močiocima.

Kraj je kao stvoren za letnji odmor, budući da je na Velikom Rzavu nekoliko uređenih plaža – kao što su Urjak, Bosa noga, Žuta stena. Voda je čista, priroda je bujna i zelena, a svaka plaža ima prilaz za kupanje, kao i bar u kom možete da se opustite.

Foto: Milan Ćulibrk

Visočka banja je spa usred prirode

Poznato je da banje nastaju na mestima na kojima ljudi naiđu na toplu vodu, karakterističnog ukusa i mirisa. „Tada se rade analize, nabroje se blagodeti banjskih izvora, izgrade se objekti i urede banjski parkovi“, takvu praksu uveo je još knjaz Miloš kad je doneo prvi srpski zakon o banjama.

Priča o lekovitim svojstvima Visočke banje prešla je granice ariljskih i zlatiborskih sela, pa je, osim zimi, cele godine posećuju ljudi koji za nju znaju i koji joj se vraćaju.

Reljef kojim protiče Rzav krečnjačkog je sastava. Sa okolnih izdignutih platoa voda dotiče bujičastim potocima ili, zahvaljujući propustljivom krečnjaku, brojnim podzemnim kanalima. Postojeći kanali završavaju se u liticama pored reke. Često i na dnu korita, što je vidljivo po mehurićima vazduha na površini vode. Prolazeći kroz dublje slojeve, voda se zagreva i skuplja rastvorljive minerale. U njoj zapravo paralelno teku hladna voda reke i topli termalni izvori. Na nekim mestima se jasno vidi gde termalni izvori izbijaju iz stena.

Foto: Milan Ćulibrk

Bazen tople vode u ledenoj reci

Stanovnici Visoke i obližnjih sela i gradova dolaze da se kupaju u dva bazena na obali reke – jer ova voda leči.

Put do bazena počinje mostićem, pa se nastavlja stazom pored korita reke, a delom preko urađenih, drvenih prolaza. U tim bazenima voda je 24 stepena, puna je minerala, a iz jezera ističe po principu spojenih sudova jer pod sopstvenim pritiskom pronalazi otvore u stenama gde je najmanji otpor. Prethodno zagrejana voda u dubljim slojevima izbija na površinu, meša se sa rečnom vodom i hladi se.

U blizini je još jedna, Roška banja – nizvodno od Visočke banje. Ti izvori stari su oko 80.000 godina, a banjska voda se za lečenje koristi od 1936. godine.

Foto: Milan Ćulibrk

Legenda o konju i lekovitom izvoru

Postoje predanja kako je izvor Visočke banje otkriven. Naime, meštani su hteli da se otarase konja kome je bila povređena noga. Odveli su ga pored reke u kamenite stene. Kada su se vratili, konj je hodao obalom reke kao da mu se ništa nije ni dogodilo. Zagazili su u vodu i shvatili da je voda topla.

Postoji još jedna legenda koja kaže da su se na ovom toplom izvoru lečili kosovski junaci na povratku iz Kosovskog boja, postoje i priče da su ljudi do banje dovoženi na kolima ili na konjima – zbog bolesti nepokretni. I da bi posle dve nedelje odlazili peške kući.

U Visočkoj Banji postoji nekoliko vikendica i jedna krčma: „Rzav – kod Jara“. Banja je pre svega jedinstvena prirodna lokacija. Dobro je da se obiđe po sunčanom danu, kada živopis i divljina kanjona Velikog Rzava dolaze do punog izražaja. A krčma radi od maja do kasne jeseni, piše srbijaplus.net.

BONUS VIDEO:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare