Život na Zemlji opstaje i razvija se više od 4 milijarde godina, ali taj vek trajanja nije beskonačan. Kako vreme prolazi, Sunce će se zagrevati, zagrevajući okeane naše planete, a zatim će se transformisati u crvenog džina.
Iako će mnogi kataklizmični događaji pogoditi Zemlju, njen konačni kraj – pad u ostatke Sunca – možda se neće dogoditi još narednih 10^26 godina.
Ovaj spektakularni pogled iz vazduha na Grand Prizmatic Spring u Jelouston nacionalnom parku prikazuje jedno od najpoznatijih hidrotermalnih vrela na svetu. Različite boje rezultat su prisustva mikroorganizama koji opstaju u ekstremnim uslovima, a njihova nijansa zavisi od količine sunčeve svetlosti koja dopire do različitih delova izvora. Smatra se da su slična hidrotermalna polja bila idealna mesta za nastanak života na Zemlji.
Ipak, buduće promene u Sunčevom sistemu nepovratno će uticati na planetu.
Kako Sunce stari, njegovo jezgro se širi i postaje toplije, što povećava stopu nuklearne fuzije.
Ako ništa drugo ne izazove kraj života na Zemlji, evolucija Sunca sigurno hoće. Pre nego što dođe do crvenog džina, Sunčeva povećana svetlosna snaga će ispariti okeane naše planete, što će zasigurno značiti kraj ljudske civilizacije, a možda i svih oblika života. Iako naučnici još uvek ne znaju tačnu stopu rasta Sunca i detalje gubitka njegove mase, jedno je sigurno – sudbina Zemlje je zapečaćena.
Za 1 do 2 milijarde godina, Sunčeva energija biće dovoljna da potpuno ispari okeane.
Trenutno, voda na Zemlji može da dostigne tačku ključanja samo u posebnim okolnostima, poput kontakta sa lavom. Međutim, u dalekoj budućnosti, Sunčeva svetlost će biti dovoljna da proključa okeane – na globalnom nivou.
Unutrašnje planete Sunčevog sistema vremenom će doživeti gravitacione perturbacije koje mogu destabilizovati njihove orbite.
Planete trenutno ostaju u svojim stabilnim orbitama. Međutim, međusobni gravitacioni uticaji, kao i činjenica da Sunce nije savršena tačka mase, mogu izazvati haotične promene koje bi potencijalno mogle izbaciti neku od planeta iz Sunčevog sistema.
Postoji mala mogućnost da i Zemlja doživi sudbinu izbacivanja iz svoje orbite.
Ukoliko neka planeta pretrpi dovoljno jaku gravitacionu perturbaciju, njena orbita može postati nestabilna, što može dovesti do njenog izbacivanja iz sistema ili čak do pada u Sunce.
Za oko 4 milijarde godina, Mlečni put i Andromeda će se sudariti i stopiti u jednu ogromnu galaksiju.
Iako će ovaj događaj izazvati spektakularne eksplozije supernova i formiranje novih zvezda, verovatno je da Zemlja neće biti direktno pogođena.
Za 5 do 7 milijardi godina, Sunce će iscrpeti svoje rezerve vodonika i početi da sagoreva helijum. To će uzrokovati da se njegova unutrašnjost sabije i zagreje, dok će spoljašnji slojevi nabreknuti, pretvarajući Sunce u crvenog džina. Ovaj proces će uništiti Zemljinu atmosferu i spržiti površinu planete.
U ovoj fazi, postoji mogućnost da Zemlja bude progutana od strane Sunčeve proširene atmosfere. Iako je gotovo sigurno da će Merkur i Venera biti potpuno uništeni, procenjuje se da će Zemlja ostati na udaljenosti od 10 do 20 miliona kilometara od Sunčeve nove granice.
Kada Sunce potpuno potroši svoje gorivo, odbaciće svoje spoljne slojeve i postati beli patuljak, dok će odbačeni gasovi formirati planetarnu maglinu. Naučnici nisu sigurni da li će Zemlja biti odgurnuta dalje u svemir tokom ovog procesa ili će vremenom pasti u ostatke Sunca.
Ako Zemlja preživi fazu crvenog džina i ostane u orbiti oko belog patuljka, gravitacioni talasi će je postepeno povući ka njegovom centru. Ovaj proces će trajati neverovatnih 10^26 godina, ali će na kraju izazvati njen konačni kraj. Kada bude dovoljno blizu, Zemlju će razderati plimske sile, pretvarajući je u oblak prašine i ostataka koji će na kraju pasti na površinu Sunčevog ostatka.
Iako će Sunčev sistem nestati, usamljene „skitničke“ planete mogu opstati još mnogo duže.
One mogu nastati na različite načine – kao fragmenti uništenih zvezda, kao izbačeni delovi planetarnih sistema, ili kao nebeska tela koja nikada nisu formirala zvezdu. Ove planete će nastaviti da lutaju svemirom u beskonačnost.
I tako, nakon više od 10^26 godina, sudbina Zemlje biće konačno zapečaćena. Sve što će ostati su tragovi prošlosti – i usamljene planete koje će nastaviti svoje putovanje kroz hladni, mračni svemir.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare