Nekoliko blokova od obale Ženevskog jezera, Klod Velti pokazuje posetiocu svoj stan u jednom od najtraženijih kvartova Lozane, švajcarskog grada iz kojeg se pruža veličanstven pogled na francuske Alpe. Stan ima dve spavaće sobe, malu radnu sobu i balkon okrenut ka jugu, a mesečna kirija iznosi 1760 franaka, što je otprilike polovina uobičajenih cena zakupa u tom delu grada.
Švajcarska je poznata kao skupa zemlja, ali stanovi poput Veltijevog mogu se pronaći širom zemlje. To su stanovi u okviru stambenih zadruga, posebnih, neprofitnih organizacija koje nude takozvani „treći put“ između klasičnog iznajmljivanja i kupovine nekretnine.
U zadrugama novi stanari kupuju deonice da bi postali članovi i dobili pravo da žive u zgradi. Svaki član ima samo jedan glas, bez obzira na broj deonica. Novac se koristi za održavanje zgrade, zadržavanje kirija ispod tržišnog nivoa i često za dodatne pogodnosti poput dečjeg vrtića ili zajedničkih prostora. Kada stanar napusti stan, deonice mu se vraćaju po istoj vrednosti, nema zarade niti kapitalne dobiti.
Država često pomaže novim zadrugama, ustupajući zemljište po povoljnim cenama ili nudi kredite sa niskim kamatama. Ponekad i sama kupuje deo deonica kako bi obezbedila smeštaj za porodice sa nižim primanjima. Pošto se kirija računa isključivo na osnovu troškova, ne postoji investitor koji zarađuje od zakupaca.
„Ne postoji trka za profitom“, kaže Izabel del Rizo, generalna sekretarka udruženja Armoup, koje okuplja zadruge u francuskom delu Švajcarske. „Za razliku od klasičnih stanova, gde vlasnik može da proda ili oduzme vaš stan, ovde ljudi žive sigurnije znajući da ih niko neće izbaciti.“
Za razliku od socijalnih stanova u drugim evropskim zemljama, švajcarske zadruge nisu rezervisane isključivo za ljude sa niskim primanjima. Sam Velti je do penzije bio rukovodilac u trgovačkoj firmi. Na parkingu njegove zgrade često se vide BMW-i i Mercedesi. Prosečna kirija u njegovom kraju iznosi 3600 franaka, dvostruko više nego što on plaća.
„Možemo sebi da priuštimo letovanja i školovanje dece“, kaže Velti, koji je u svom stanu još od 1991. godine, kada je kirija iznosila 1638 franaka. Danas je predsednik zadruge koja upravlja zgradom. Novi članovi moraju da uplate deonice vredne 4500 franaka, što ujedno služi kao depozit.
Lozana je jedan od gradova sa najviše zadruga, oko 8 odsto svih stanova pripada tom modelu. Najveća zadruga u gradu, u kojoj živi i Velti, ima čak 101 zgradu i oko 5000 stanara. Čeka se i do 1000 ljudi na listi. U Cirihu, finansijskom centru zemlje, svaki peti stan je u zadrugi, a cilj grada je da do 2050. godine taj udeo poraste na jednu trećinu, piše „NYTimes“
Jedan od najnovijih projekata u Lozani je stambeni kompleks Le Bled, otvoren 2023. godine. Njega su osnovali arhitekte, a zgrada ima zajedničku biblioteku, bioskop, muzičku sobu, radionicu za drvo i perionicu. Deca se slobodno kreću od stana do stana, organizuju igranja i zajedničke aktivnosti.
Jedna od stanarki, Tanja Zambrano Oval, kaže da je osećaj zajedništva ono što najviše ceni: „Danas ne postoji samo kriza stanovanja, već i kriza usamljenosti.“
Ali glavni motiv su i dalje povoljne cene. Njena porodica plaća 2400 franaka mesečno za trosoban stan, što je hiljadu franaka jeftinije od sličnih komercijalnih stanova. Jedini uslov bio je da uplate oko 25.000 franaka u deonicama, znatno više od klasičnog depozita, ali i dalje mnogo manje nego što bi koštala kupovina sličnog stana.
Le Bled je i ekološki projekat: ima solarnu energiju, krovne bašte sa sistemom za reciklažu kišnice i zajedničke efikasne mašine za veš.
Arhitekta Loran Gideti, jedan od osnivača, kaže: „Gradili smo Le Bled da se suprotstavimo špekulacijama na tržištu nekretnina.“ On sam je kupio stan od 140 kvadrata za 950.000 franaka, dok je prosečna cena u kvartu skoro duplo veća. Ipak, ako ga jednog dana bude prodavao, može dobiti samo iznos uvećan za inflaciju, nikakvu dodatnu zaradu.
Najstarije zadruge, poput one osnovane u Lozani 1920. godine, imaju ogromnu imovinu i koriste je da grade nove projekte. „Naša misija je da stalno obezbeđujemo nova, pristupačna mesta za stanovanje“, kaže Velti.
Iako se model ponekad doživljava kao utočište za hipike i idealiste, sve više pokazuje da može biti ozbiljno rešenje za skupo stanovanje, uz dodatnu vrednost – zajednicu, stabilnost i sigurnost za svoje stanare.