Jovan Đorđević ostao je u senci istorije, iako su upravo njegove reči deo zvanične državne himne Srbije: „Bože pravde.”
Jovan Đorđević bio je pesnik, prosvetitelj, pozorišni reformator i kulturni radnik. Rođen je 1826. godine u Senti, tada važnom trgovačkom i kulturnom središtu na Tisi, u kojem je stekao prve utiske o svetu koje će kasnije pretočiti u literaturu, pozorište i patriotske stihove.

Đorđević je svoje školovanje započeo u rodnoj Senti, a nastavio u Segedinu, Novom Sadu i Temišvaru. Studirao je filozofiju i medicinu u Pešti, ali ga je revolucija 1848. godine odvela u politički i kulturni aktivizam.
Godine 1861, Đorđević je bio jedan od osnivača Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, koje je bilo ključni stub srpske umetnosti u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji. Njegova misija da „pozorištem vaspitava narod” doživela je punu afirmaciju 1868. kada je prešao u Beograd i postao prvi upravnik Narodnog pozorišta, kao i osnivač Pozorišne škole 1870. godine.
Stihove „Bože pravde” Đorđević je napisao 1872. godine kao deo pozorišnog komada „Marko Kaznac“. Kompozitor Davorin Jenko ubrzo je pesmi dao muzičku formu, a ona je već 1882. postala zvanična himna Kraljevine Srbije.
U izmenjenoj verziji, ovaj tekst i danas predstavlja himnu Srbije. Iako je deo državne simbolike, ime Jovana Đorđevića često izostaje u javnosti, školskim programima i političkim govorima.
Još jedan zanimljiv aspekt Đorđevićeve biografije jeste činjenica da je bio ujak i staratelj čuvenog pisca Stevana Sremca. Nakon smrti Sremčeve majke, Jovan ga je doveo u Beograd, omogućio mu obrazovanje i uveo ga u kulturne krugove prestonice. Ova porodična veza nije samo zanimljiv detalj — ona otkriva i mrežu kulturnih uticaja koja je oblikovala najvažnije stvaraoce epohe.
Danas u Senti postoji spomenik Jovanu Đorđeviću, postavljen 2006. godine povodom 180 godina od njegovog rođenja. Ipak, retko koja škola ili ulica u Srbiji danas nosi njegovo ime. U Beogradu postoji uličica, ali bez velikog javnog značaja. Nema ni trga, ni festivala, ni školskog konkursa posvećenog čoveku koji je dao reči srpskoj himni.
Đorđević je preminuo 22. aprila 1900. i sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, u zajedničkoj grobnici sa rođacima, gde je kasnije sahranjen i njegov sestrić Stevan Sremac, piše Danas.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare