Foto: Privatna arhiva

Opraštanje od kućnog ljubimca nosi teške emocije, mnogo tuge, ali i mnogo nežnosti, a pisac Elis Bektaš ih je divno sumirao u postu posvećenom svojoj mački Alegri, koja mu je, kako navodi, otkrila možda i najveću tajnu - "život je vrijedan življenja, ako je prožet ljubavlju, a smrt nije strašna, ako u nju odlazimo voljeni".

Uz dozvolu autora Elisa Bektaša, prenosimo vam njegov tekst objavljen na društvenim mrežama.

„Danas sam Allegru posljednji put uzeo u naručje, ali ovaj put bez njenog čudesnog predenja kojim je Amri uljepšavala šesnaest, a meni posljednjih deset godina i njime nas podučavala tajnama od kojih je život satkan. I kada je bolest uzela maha, Allegra nas nije prestala podučavati i podsjećati koliko je važno voljeti, ali ne sebično, već voljeti ljubavlju protkanom odgovornošću i nesebičnošću. Odluku da se borimo za život i za ljepotu donijeli smo Amra i ja. Allegra je sigurno znala da je ta bitka protiv podmuklog neprijatelja već izgubljena, ali učestvovala je u njoj dostojanstveno i postojano kako to mačke samo znaju, borila se svom snagom svog sićušnog, a opet kao Leotar velikog srca. Borila se, da bi nam do kraja otkrila možda i najveću tajnu – život je vrijedan življenja, ako je prožet ljubavlju, a smrt nije strašna, ako u nju odlazimo voljeni.

Foto: Privatna arhiva

Allegra je, kao i Rumi prije šest godina, odabrala ovaj inače studeni mjesec da nas napusti, mjesec koji je, čak i ovako neuobičajeno topal, okrutniji i od aprila. Ja sam uvjeren da ne postoji bolje mjesto na koje ljudi odlaze, jer bi oni takvo mjesto, čak i ako bi ono postojalo, davno opoganili i sveli ga na svoju mjeru. Ali sam jednako čvrsto uvjeren da postoji bolje mjesto na koje odlaze bića bolja od nas, te tako znam da Allegra već u ovom času trčkara oko svog Rumija i da su oboje obradovani susretom.

Pročitajte još:

Tok događaja posljednjih nekoliko sedmica bio je takav da se protiv Allegrine bolesti borilo nekoliko izuzetnih veterinara i Amra i ja smo im beskrajno zahvalni, a ostali se neće ljutiti što ću ovdje posebno spomenuti Stefana iz AnimaVeta, jer smo zahvaljujući njemu uspjeli proći žicom etike razapetom iznad ambisa sebičnosti i boriti se za Allegru svim snagama, ali ne i preko granice koja bi njoj donijela samo patnju, a nama privid brižnosti.

A ja ću još dugo, dugo šaputati jesteda i kakosi, dvije besmislene riječi koje je samo Allegra razumijevala i na koje mi je odgovarala svojim čudesnim predenjem.

***

Bonus video:

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare