Rimski spomenik ukraden u Vinči, Foto: Narodni muzej u Beogradu

"Da je neko od nas iz Narodnog muzeja ostao da prenoći pored spomenika i da je došlo šestoro njih rešenih da uzmu spomenik, jedino što bi taj neko mogao da uradi jeste da pozove policiju i da se moli da oni stignu na vreme. Mi nemamo prava da nosimo oružje i ne možemo da ih sprečimo fizičkom silom, niti muzej može da upošljava ljude koji bi na tuđoj teritoriji čuvali neki predmet", kaže Adam Crnobranja, arheolog i savetnik u Narodnom muzeju povodom krađe rimskog spomenika od neprocenjive vrednosti samo dan nakon što je otkriven u Vinči.

Rimski mermerni spomenik iz 2. veka, jedinstveni istorijski izvor, pronađen je slučajno 10. jula, prilikom zemljanih radova na putu koji vodi ka deponiji u Vinči. Jedan od radnika je pozvao Narodni muzej i prijavio pronalazak, nakon čega su stručnjaci izašli na teren.

– Lično sam odmah u subotu otišao na lice mesta i o tome sam morao da obavestim upravnika deponije. Deponija Vinča ne upravlja tim zemljištem usput, ali da bih došao do spomenika, morao sam do prođem kroz njihovu prijavnicu, gde su me legitimisali i gde sam objasnio zašto sam došao. Zamolio sam upravnika deponije da prebace spomenik do portirnice koja je 400 metara udaljena, međutim oni nisu imali raspoloživu radnu snagu da to učine – priča Crnobrnja za Nova.rs.

Crnobrnja objašnjava da su pokušali da organizuju transport, ali da „Narodni muzej ne raspolaže ni vozilom ni radnom snagom da to odmah učini“.

– Mi nemamo kombi kojim možemo čak ni svoje izložbe da prevezemo. Za to angažujemo ljude sa strane koji ne mogu da dođu uvek kada mi to poželimo. Ja sam došao svojim kolima, pa i da sam imao ljude koji bi podigli spomenik (oko 300 kilograma težak), ne bih mogao da ga smestim i prevezem. Informaciju koju imamo jeste da je spomenik poslednji put viđen u 17 sati u subotu, a već u nedelju u osam ujutru nije ga bilo – navodi Crnobrnja.

Adam Crnobrnja Foto: Medija centar Beograd

Operativna direktorka Narodnog muzeja Gordana Grabež kaže da krađu spomenika niko nije mogao da očekuje.

– Niko nije mogao da nasluti da bi slučajno otkriveni rimski epigrafskog spomenika mogao da „nestane“, naročito ne na ovakakav način i pod ovim okolnostima. Kameni spomenik je otkriven u zoni obezbeđenoj rampom koja je pokrivena i fizičkim i tehničkim obezbeđenjem. Stručnjaci Narodnog muzeja u Beorgadu su preduzeli sve raspoložive mere kako bi spomenik bio zaštićen i u najkraćem roku bio prenet u ustanovu zaštite. Iako bi stručnjaci zaposelni u ustanovama zaštite bili neizmerno srećni da imaju mogućnost da obezbede i osiguraju bezbednost arholoških lokaliteta, nepokretnih kulturnih dobara i drugih vrednih segmenata kulturnog nasleđa to na žalost nije u njihovim mogućnostima i nadležnostima. U svim ustanovama zaštite u Republici Srbiji zaposleno je 110 arheologa, od toga jedan broj kolaga angažovan je na poslovima odeljenja za dokumentaciju, edukaciju i rad sa publikom – objašnjava Grabež.

Krađa je prijavljena policiji, a u MUP-u nam je samo kratko ponovoljena fraza da „preduzimaju sve mere i radnje u cilju rasvetljavanja navedenog slučaja“. Drugim rečima, ko je, kako i kuda odvezao spomenik težak 300 kilograma za sada nije poznato.

Adam Crnobrnja naglašava da ne treba tražiti krivca u Deponiji Vinča, ni u izvođaču, ni u Narodnom muzeju.

– Krivac je lopov. To je kao da se ospe paljba na Beograd ili Šabac zato što je nekome ukraden motor na ulici – navodi muzejski savetnik.

Na spomeniku se sa jedne strane nalaze dva stopala u sandalama koja su bila deo skulpture natprirodne veličine, dok se na drugoj strani nalazi natpis na latinskom u 15 redova. Tu je ispisan ceo životopis jednog visokog rimskog zvaničnika iz koga saznajemo da je ovaj rimski spomenik pripadao čoveku visokog viteškog staleža koji je tokom vojničke službe rukovodio različitim vojnim odredima, službovao u tri legije, učestvovao u ratu sa Parćanima i tokom svoje službe više puta bio odlikovan za vojničke vrline.

Deo postavke u Narodnom muzeju Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

Muzejski stručnjaci ne mogu da pretpostave kolika bi mogla biti vrednost ukradenog spomenika.

– Sve zavisi od ponude i potražnje na aukcijama. Nekada su mozaici od dva kvadratna metra koštali po 500.000 evra, a onda su pljačkaši krenuli da pljačkaju po Siriji, Libiji, Bliskom istoku i cena im je pala na 120.000 evra. Ovako kompletni natpisi retko se pojavljuju na aukcijama, ali da bi se postigla cena mora da izađe van zemlje – kaže Crnobrnja.

Podneta krivična prijava protiv nepoznatog počinioca

Stručnjaci iz muzeja su pre krađe epigrafski spomenik evidentirali i snimili, pokrenut je administrativni postupak za njegovo preuzimanje i njegov „nestanak“ se kvalifikuje kao teška krađa, te je protiv nepoznatog počinioca podneta krivična prijava. Ako istražni postupak ne bude dao zadovoljavajuće rezutate i ako spomenik uskoro ne bude pronađen i vraćen, sve relevante informacije o njemu biće postavljene i u Interpolovu bazu ukradenih arheoloških predmeta, navode u Muzeju.

To bi trebalo da znači i da kradljivci ne mogu prodati aukcijskim kućama, a da ako im to i pođe za rukom i spomenik se bilo gde i bilo kad pojavi u prodaji, on bi morao da bude vraćen u Srbiju uz, kako je ranije saopšteno iz Muzeja, „sprovođenje istrage o putu koji je prešao do kupca kod koga je zatečen“.

Trgovina dragocenim artefaktima i preko interneta

– U Grčkoj se ovako nešto ni u ludilu ne bi desilo, jer je grčki zakon jasan: sve što je izgrađeno do 1453. godine pripada Grčkoj i to ne sme niko da poseduje. Kod nas, kada se nešto nađe ispod zemlje ili vode, po Zakonu o kulturnim dobrima pripada Republici Srbiji, kao što državi pripada rudno bogatstvo. To je nataloženo nasleđe svih ljudi koji su na ovim prostorima živeli i naša obaveza je da ga čuvamo. Bilo gde i bilo kada da se pojavi taj spomenik, Republika Srbija ima pravo da traži njegov povraćaj i jednostavno neće moći da ga prodaju kako su zamišljali – izričit je Crnobrnja.

On napominje i da je „ovo prilika da se skrene pažnja na česte krađe arheološkog nasleđa“.
– Ako odete na poznate sajtove za kupovinu i prodaju, videćete u ponudi na stotine rimskih novčića, fibula, keltskih kopalja i mačeva. To je samo vrh ledenog brega onoga što se ovde iskopava na divlje i odnosi. Tu više nema rekonstrukcije prošlosti – upozorava Adam Crnobrnja koji kao predsednik Srpskog arheološkog društva već četvrtu godinu vodi projekat „Podizanje svesti o zaštiti arheološkog nasleđa“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare