0
Strasno sam želeo da radim film baziran na knjizi "Kad su cvetale tikve", ali nažalost ostao je da leži na groblju mojih nesnimljenih filmova, kaže reditelj Rajko Grlić nakon odlaska književnika i akademika Dragoslava Mihailovića.
– Dragoslava Mihailovića imao sam čast susresti samo jednom i to u jednom dosta nadrealnom prostoru i jednako tako čudesnoj prilici – priseća se za Nova.rs reditelj i scenarista Rajko Grlić tog prvog i jedinog susreta s književnikom i redovnim članom Srpske akademije nauka i umetnosti Dragoslavom Mihailovićem, koji je preminuo u 93. godini.
Taj susret, kako nam priča, ovekovečio je zauvek. Naime, o tome je napisao nekoliko rečenica u knjizi „Neispričane priče“, koju je 2018. godine objavila „Laguna“.
– Njegova priča, ili tih par rečenica, koje mi je rekao o Golom otoku, bile su inspiracija za jednu moju kratku priču – objašnjava Rajko Grlić.
I potom nam daruje opis tog susreta iz knjige:
„Chambord, 1991.
U čast pada Berlinskog zida francuski ministar kulture Jack Lang poziva u Blois stotinjak umjetnika zapadne i istočne Europe. To se službeno zove `Europe Continent Culture`. Iz Jugoslavije su pozvani Dragoslav Mihailović, pisac romana `Kad su cvetale tikve` i `Petrijin venac`, i ja.
Gospođa Mitterrand, supruga predsjednika Republike, priređuje gala večeru u najslavnijem od svih dvoraca Loire, u Chambordu. Na večeri, uz stotinjak umjetnika iz cijele Europe, svi su europski ministri kulture. Nedostaje samo jugoslavenski. Jugoslavija već više od deset godina nema ministra kulture.
U dvorcu, paradno uređenom za ovu priliku, sjedimo Dragoslav i ja čekajući početak svečane večere. Uz čašu šampanjca, škrto i u naznakama, Dragoslav priča o svojim iskustvima s Golog otoka. Pričam ono malo što znam o boravku mojih roditelja na tom otoku.
Teško je zamisliti veći nesklad između uzvišenog prostora u kojem pričamo i nesreće o kojoj pričamo.
Po prvi put čujem za postojanje lažnog Golog otoka i za francusku delegaciju koja ga je posjetila. Dragoslav je tu bio doveden sa stvarnog Golog otoka na nekoliko dana da kao statist, s još stotinjak zatvorenika, popuni drugi plan. I to je bilo uglavnom sve što mi je o tome rekao“.
Ne želeći da oproštaj od Dragoslava Mihailovića ostavi samo na ovih nekoliko rečenica iz knjige Rajko Grlić na kraju dodaje:
– Strasno sam želio raditi film baziran na njegovoj knjizi „Kad su cvetale tikve“, no nažalost taj se film nije dogodio. Ostao je sa mnogim drugim projektima ležati na groblju mojih nesnimljenih filmova.
Bonus video: Promocija knjige Rajka Grlića
