Kada sam, kao dramaturg, pripremao, 2000. godine, postavku „Pokondirene tikve“ u Srpskom narodnom pozorištu, već na početku adaptacije sam se, zajedno sa rediteljkom Ksenijom Krnajski, „zakucao“ oko jedne poteškoće iz prividno naivnog Sterijinog zapleta: kako će Evica, kći glavne junakinje, sakriti „reškontu“ (loz) svog izabranika Vasilija – da  bi je slučajno pronašao „filozof“ Ružičić i tako izazvao glavni komični nesporazum u komadu?