Foto: EPA-EFE/ALI HAIDER

Nedalja, 19. april; 6.30h

Uskrs! Već uobičajeno miran dan. Ptice u krošnjama drveća u našoj ulici upitno cvrkuću: „šta se to dešava“, prevodim taj razdragani cvrkut, „nešto je ukinulo buku od koje smo se jedva čuli?“ Uskrs. Dan kada pravoslavni vernici obeležavaju Hristovo vaskrsnuće iz mrtvih, pobedu života nad smrću. Tom simbolikom označeno je ovo, gotovo nevoljno povlačenje virusa sa velikog dela globalne pozornice.

A iza pandemije, svesni smo, ostaće mnogo pitanja koja bi civilizovan čovek trebalo da postavi sebi i drugima. Promeniće se redosled prioriteta, nestaće mnogo navika, ostaće zabeleženo mnogo primera koji nas nadahnjuju. I, na žalost, onih drugih.

U danima izolacije držali smo se opet za onaj, jedan jedinstveni reket. Gledali smo stare Noletove mečeve, navijajući i nervirajući se, kao da nisu repriza. Ostali sadržaji su daleko zaostajali na top-listama naše oslabele pažnje. Bez velike pompe, onako kako to rade samo velikani, Novak je najpre svojoj zemlji poklonio neophodnu medicinsku opremu u vrednosti od milion evra. Potom je diskretno, ne obznanjujući taj gest u javnosti, istom sumom darovao tri bolnice u Bergamu, virusom najugroženijem italijanskom gradu. Zatim je pokrenuo inicijativu da se među kolegama sa vrha teniske liste najuspešnijih, uz pomoć organizatora teniskih turnira, sakupi oko 4,5 miliona evra kao pomoć igračima ispod stotog mesta na listi. Onima, koji jedva opstaju zbog otkazivanja teniske sezone.

U italijnskoj i svetskoj, ne samo sportskoj štampi, nego i u prestižnom „Njujork tajmsu“, ta Noletova gospodstvena humanost i neuobičajena darežljivost ocenjena je rečima koje ostaju i kada mladost i karijera prodju: „veliki šampion i još veći čovek“. Ali, mi smo to već znali: Novakova fondacija godinama ulaže u razvoj najmlađih u Srbiji, otvaranjem vrtića u malim sredinama i zalaganjem za jednak start sve dece u život. Novak nikad ne odbija da se priključi dobrotvornim akcijama onih u koje veruje.

A mi sve vreme verujemo u Novaka, svesni da on kao ličnost ima „ono nešto“ po čemu se razlikuje od drugih. Patriota je, duhovit je, poliglota, šoumen, njegovi govori na osvojenim turnirima nisu kurtozno praznoslovlje, maniri su mu aristokratski a ponašanje demokratsko. Rečju, Novak poseduje osobenu ljudskost. Kada smo, jednom prilikom na temu Novakove posebnosti nešto saopštili njegovoj majci, Dijani Đoković, rekla nam je da je ona te Noletove izuzetnosti bila svesna od njegovih najmanjih nogu. Koliko god to bilo naučeno, to je, najvećim delom, urođeno.

Predsednica Evropske komisije, aristokratkinja rođenjem Ursula fon der Lajen (62), izazvala je ozbiljan potres i lavinu negativnih reakcija izjavom u listu „Bild“ da će stariji Evropljani možda morati da ostanu u izolaciji do 2021! Jer, borba protiv virusa podrazumeva, pre svega, njihovu diciplinu i strpljivost. Ne bih polemisala na temu segregacije i zatočeništva po uzrastu, niti diskriminacije a još manje infantilizacije generacije seniora rođenih polovinom prošlog veka.

Ursula fon der Lajen Foto:EPA-EFE/STEPHANIE LECOCQ

Preporučila bih, kao odgovor, novu knjigu „Kratka večnost – filozofija dugovečnosti“ Paskala Bruknera (1948), francuskog romansijera i esejiste, člana Gonkurovog žirija, filozofa „novog talasa“. Autor konstatuje da je produženjem životnog veka za 20-30 godina, starost odložena. Ona, u poslednjih pola veka, počinje između 55-60, pa je za mnoge savremenike šesta decenija „doba nove adolescencije“.

Termin „odrasli“ nema više nekadašnje značenje, on se odnosi samo na dopuštenje za gledanje određenih filmova. Predrasudu da je ženi teže da se nosi s godinama, Brikner demantuje primerom francuskog predsedničkog para koji je, i simbolično, ukinuo taj tabu okrenuvši predrasude na glavu. Nepodnošljivo lišavanje slobode onih zašlih u miholjsko leto moglo bi, najzad, da izazove svojevrsnu revoluciju generacije seniora.

Brikner s pravom smatra da je najbitnije pitanje šta učiniti sa tim produžetkom života – na profesionalnom, porodičnom, ljubavnom planu. Kojim ga sadržajima ispuniti, kako ga organizovati a da on ne ostane besmislen poklon. Prinudna izolacija dala nam je dovoljno vremena da o tome na miru razmislimo.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar