Vlada Divljan sa suprugom Dinom Foto:Vladislav Mitić

Pet godina nakon što je Vlada Divljan prešao u legendu, posle knjige "Idoli i poslednji dan", dokumentarnog filma "Nebeska tema", brojnih sećanja njegovih prijatelja i saradnika, još se provuče poneki manje poznati detalj iz života i umetnosti jednog od najznačajnijih rok muzičara sa prostora bivše Jugoslavije.

Vlada Divljan, jedan od začetnika novog talasa kod nas, muzičar, kompozitor, vođa bendova i „princ Beograda“, napustio je ovaj svet na današnji dan 2015. u svojoj 57. godini. Pet godina kasnije se širom regiona nižu događaji posvećeni „najvećem džentlmenu rokenrola“, kako ga je nazvao Maks Jurišić, a film „Nebeska tema“, posvećen životu i muzici ključnog autora Idola, pre nekoliko dana premijerno je prikazan u Njujorku. U međuvremenu, profesor na Fakultetu muzičke umetnosti Aleksandar Šandorov priprema neobičan projekat: spoj muzike Vlade Divljana i Sergeja Prokofjeva. Za to ima ozbiljne motive.

Šandorov: Prokofjev je Vladin omiljeni kompozitor

Šandorov, Divljanov bliski prijatelj i saradnik na njegovom prvom samostalnom albumu upravo i nazvanom „Tajni život A. P. Šandorova“ (1988), potom i član bendova Old stars i Nevladina organizacija, kaže da je to „ideja, što bi se reklo, vaspostavljena pre 100 godina“.
– Imam dug prema Vladi da napravim nešto što će spojiti kompozicije Prokofjeva i njegove vanvremenske pesme. Na ovom projektu radim sa svojim nekadašnjim studentom, sada izuzetnim pijanistom Nemanjom Nikolićem, koji obožava i Vladu i Prokofjeva – kaže Šandorov.
Premijerno izvođenje zakazano je za 10. maj, Divljanov rođendan, u Kolarčevoj zadužbini.

Aleksandar Šandorov u filmu „Nebeska tema“ Foto: Screenshot/Youtube/Nebeska tema film o Vladi Divljanu

Šandorov priča kako su Divljan i on slušali svojevremeno koncert gruzijske pijanistkinje Elise Virsaladze i njeno izvođenje Prokofjeva i to se obojici „jako svidelo“.
– Nedugo nakon ovog koncerta smo se Vlada i ja upoznali, a deo razgovora je bio posvećen izvrsnom koncertu kojem smo prisustvovali. Lično gajim veliku strast prema muzici Prokofjeva, on mi je pored Mocarta omiljeni kompozitor, kao i Vladi. Ne govore slučajno da je Prokofjev Mocart 20. veka. Uz Vladinu podršku sam magistrirao na „Trećem koncertu za klavir i orkestar“ i time se proslavio – navodi Šandorov.
Taj „Treći koncert“ je, dodaje on, „veoma važan za ovu priču“.
– Tako sam mnogo kasnije, tokom snimanja filma „Nebeska tema“, imajući sve ovo na umu, jednu malu temu Prokofjeva razvio u Vladinu pesmu. Odmah sam shvatio koliko to dobro zvuči. Čim se završilo snimanje filma, poželeo sam da ovu ideju podignem na mnogo viši nivo. Vlada i ja smo inače razgovarali da bi bilo zanimljivo da, u nekim kasnijim godinama, svoje muzičke ideje predstavimo na Kolarcu. Njegova bolest nas je sprečila da to realizujemo – navodi Šandorov.

Cvetković: Ima imidž princa Beograda i to tako treba da ostane

Glumac Svetozar Cvetković, Divljanov prijatelj iz najranijeg detinjstva, iz vremena kada su se još međusobno nazivali „Vladica“ i „Svetica“, kaže da je mnogo toga o njemu rečeno u dokumentarnom filmu „Nebeska tema“, da taj film pokriva sve aspekte i da je teško reći nešto preko toga a da se ne zadre indiskretno u polje suviše ličnog.

Svetozar Cvetković Foto: Zoran Lončarević

– Muzika je bila stvar njegovog prioritetnog osećanja, delimično i ono čime su se bavili njegovi roditelji, geologija, što je i on studirao. U vreme kada je svirao sa svojom grupom „Zvuk ulice“, to je bio bend sastavljen od drugara, svirali su devojkama i zbog devojaka… Nije delovalo da će to da eskalira u takvu i toliku popularnost kakva je stigla sa novim talasom. On ima imidž princa Beograda i to tako treba i da ostane – napominje Cvetković.
„Vladica“ i „Svetica“ ostali su decenijama prijatelji, baveći se svako svojom umetnošću.
– U vreme kada je živeo u Engleskoj, poslao mi je zvučnike, ogromne, imaju 100 kilograma. Stavio ih je na voz i poslao. Još na njima slušam muziku – kaže Cvetković.

Vasović: Vrhunac moje karijere

Goran Vasović Vaske iz bečejske grupe Eva Braun kaže da je ovaj bend jednom sarađivao sa Vladom, kada su zajedno snimili verziju pesme Idola „Hajde, sanjaj me, sanjaj“, a potom su ostali u prijateljskim vezama.
– Vladu sam upoznao preko Mome Rajina, na promociji našeg albuma. On je tada je došao iz Australije i Moma me je pozvao, kaže, hoću s nekim da te upoznam. Tada sam prvi put video Vladu. I pre toga sam imao ideju da obradim njegovu „Hajde, sanjaj me, sanjaj“ i pitali smo ga da li hoće da je uradimo zajedno. On je, valjda zato što nas je Moma previše nahvalio, rado pristao i snimili smo je. Posebno mi je dirljivo to što je spot za tu pesmu režirao Dinko Tucaković. Njih dvojica, eto, više nisu sa nama – priča Vasović.

Frontmen Eve Braun kaže da su i nakon snimanja tog singla ostali na vezi sa Vladom i privatno se družili.  Tada se dogodio i trenutak koji Vasović smatra vrhuncem svoje karijere.
– U Bečeju je bilo predstavljanje „Ex Yu Rock enciklopedije“ Petra Janjatovića. Sa Perom je tad došao i Vlada Divljan i predložili smo ideju da sa nama odsvira „Hajde, sanjaj me, sanjaj“. Vlada nam se pridružio na bini, a umesto te jedne, odsvirali smo 15 pesama. Publika ga jednostavno nije puštala, a mi smo te pesme svakako već imali u prstima. Vlada mi je posle rekao: „Znaš, da nije bilo tog koncerta, ne bih ponovo počeo da sviram“. Eto, to smatram vrhuncem svoje karijere, to što smo bar malo doprineli tome da Vlada, koji je tad razmišljao da se posveti drugim stvarima, možda i da se vrati u Australiju, nastavi da svira i da posle toga napiše još mnogo lepih pesama – priča Vasović.

Vasović sa zadovoljstvom podseća i na to da scena u Pozorišnom klubu u Bečeju nosi ime po Vladi Divljanu, a da se od pre dve godine, na festivalu „Bečej noću“ dodeljuje i nagrada nazvana po njemu. Ta nagrada je prošle godine pripala reditelju Mladenu Matičeviću za film „Nebeska tema“.