Zima je 1991. godine, jedna od najoštrijih ikad zabeleženih u Njujorku. U svojoj uniformi konobarice izlazim iz kafea Monako gde radim, sa stranim novinama u rukama. Smrzavajući se u dekoltiranoj bluzi (obaveznoj uniformi na mom radnom mestu), stojim na uglu Amsterdama i Brodveja i otvaram glavni članak s nadnaslovom: „Tragična sudbina velike hrvatske glumice”. Zatim mi oči skliznu do naslova: "Težak život lake žene". Ko bi to mogao biti, pitam se. Sigurno ne ja. Kako bih to mogla biti ja? Pokušavam da se setim svog poljuljanog osećaja identiteta. Zar nisam ja bila "ugledna pozorišna glumica i popularna filmska zvezda s glavnim pozorišnim i filmskim nagradama", kao što tvrdi moj CV? Zar me nisu voleli i publika i kolege? Kako sam odjedanput tretirana kao izdajica?