Podeli:
Midhat Kapetanović Foto: Privatna arhiva

Simbolika ilustracije sa Vučkom i Zagijem koji pomažu Pobedniku predstavlja solidarnost građana BiH i Hrvatske sa srpskim narodom koji bije bitku za golu egzistenciju, kaže za Nova.rs sarajevski arhitekta i konceptualni umetnik Midhat Mido Kapetanović.

Ilustracija Midhata Kapetanovića na kojoj vuk Vučko, maskota Olimpijade u Sarajevu 1984. godine, i veverica Zagi, zaštitni znak Univerzijade u Zagrebu 1987. godine, pokušavaju da podignu i odbrane Beogradskog pobednika, preko noći se proširila društvenim mrežama izazvavši vrlo emotivne reakcije.

Usledila je ilustracija na kojoj se Vučko, Zagi i Pobednik drže za ruke i pognutim glavama odaju poštu žrtvama Srebrenice uz poruku “Danas padaju suze od srebra”.

Autor ovih ilustracija Midhat Kapetanović u intervjuu za portal Nova.rs govori o motivima za kreiranje pomenutih ilustracija, simboliciVučka, Zagija i Pobednika…

Šta vas je podstaklo da povežete Vučka, Zagija i Pobednika na svojim ilustracijama?

– Ideja da povežem kulturne i sportske ikone je došla nekako organski nakon što smo primili vijesti o zemljotresima u Zagrebu. Kao djeci zajedništva Vučko i Zagi su duboko usađeni u podsvijest moje generacije koja je preživjela rat 90-tih i čvrsto se držala pozitivne slike nekog prošlog vremena. Ta ilustracija je bila zbilja iskrena izjava solidarnosti u trenutku kada smo svi strijepili od koronavirusa, a iznenadila nas je univerzalno pozitivna reakcija ljudi iz Zagreba, Hrvatske i cijele regije.

Sarajevo je uz svoj Zagreb i sve njegove dobre i hrabre ljude!, Foto: Promo

Zašto ste odabrali baš njih? 

– Likovi poput njih su još uvijek neiskvareni nacionalističkim i političkim ideologijama tako da su izgledali kao idealni akteri jedne emotivne ljudske priče. Svi mi koji se sjećamo Vučka i Zagija u njima vidimo neku ličnu personifikaciju sportskog duha, olimpijskog zajedništva i nečega čemu moralno i duhovno moramo strijemiti.

Koje uspomene bude u vama? 

– Siguran sam da svako ima dugu listu emocija kada su ti likovi u pitanju, ali mene Vučko najviše vezuje za moj rodni grad, nevjerovatno solidaran duh naroda koji je dao sve od sebe i savršeno organizovao Olimpijadu i najvažnije za moga rahmetli oca koji je Vučka unio u moj život te daleke 1984. godine.

Vučko i Zagi su maskote, Pobednik je pak spomenik. Zašto Pebednik?

– Meštrovićev Pobednik mi je bio idealan za proširenje “glumačke” crtane ekipe, jer me njegova simbolika veže za najljepša sjećanja na Beograd i ogromnu ekipu Beograđana koji su mi u srcu. Uvijek mi je predstavljao ideal hrabrosti, časti i elegancije koja je u srži svih dobrih Srba.

Ako se dovoljno koncentrišemo, zajedno možemo pobijediti! Foto: Promo

Vaše ilustracije su se preko noći proširile internetom, reakcije su izuzetno pozitivne. Stiče se utisak da su dirnule sve. Kako komentarišete to?

– Interesantno mi je bilo da su reakcije sa svih strana na odabir likova bile pozitivne, iako mnoge mlađe generacije nisu bile ni upoznate sa kulturnim značajem tih ikona moderne kulture. Mnogi od njih su istražili historiju koristeći se onlajn izvorima i time je započela jedna nova konverzacija između generacija.

Pažnju je privukla najpre ilustracija na kojoj Vučko i Zagi drže pognutog Pobednika, pokušavaju da ga podignu i pomognu mu. Koju poruke ste želeli da pošaljete?

– Simbolika ilustracije sa Vučkom i Zagijem koji pomažu Pobedniku predstavlja solidarnost građana BiH i Hrvatske sa srpskim narodom koji bije bitku za golu egzistenciju i očuvanje kulturnih tekovina koje se nipodaštavaju od strane frakcija koje žele dodatno izolovati naše narode. Prizor palog Pobednika koji se oslanja na suborce je svima dao dodatnu motivaciju da istraju u borbi za pravdu i osnovno ljudsko dostojanstvo.

“Ne idite voljno u tu laku noć. Bjesnite protiv umiranja svijetlosti!”, Foto: Promo

Koja je poruka ilustracije na kojoj se drže za ruke i odaju počast žrtvama Srebrenice?

– Druga ilustracija je nastala kao moj pokušaj da odam počast palim žrtvama srebreničkog genocida koje su živa rana na srcu mnogih dobrih ljudi u BiH, a i šire. Jedan od prvih koraka ka razumijevanju je razvijanje empatije prema tuđoj boli i poštovanju žrtve koju ljudi podnose zaradi nečega boljeg u nama. Niko nema ekskluzivno pravo na bol i teška sjećanja, ali pomaže kada neko sa tobom podijeli bol i prolije suzu. Srebrenica je, nažalost, samo jedan od primjera neizmjerne ljudske boli i neljudskih zločina na ovim prostorima tako da svi moramo ustati u podršku živima i slavu mrtvih.

Danas padaju suze od srebra, Foto: Promo

Kako gledate na proteste koji se odvijaju poslednjih dana u Srbiji?

– Sve ovo što se dešava u zadnje vrijeme je neminovan rezultat decenija zapostavljanja ljudskih prava i besciljnog lutanja oslobođenog svake perspektive. Situacija je skoro identična u svim zemljama na svijetu, a pogotovo u našoj regiji, tako da mislim da je neminovan sudar progresivnih struja proizašlih iz samih naroda sa ustanovljenim vlastima, u koje je narod izgubio povjerenje na skoro svim nivoima.

Mogu li nas nevolje koje su nas zadesile povezati, da li je moguć taj „neraskidivi lanac u kome bismo svi bili pobednici“, kako kažete pored jedne od ilustracija?

– Ova epidemija, kao i sve slične krize, iz ljudi istjera ono najgore, ali i najbolje. U doba kada mali ljudi koriste globalnu krizu zaradi ličnog profita, veliki ljudi izlaze u susret svima kojima je potrebna pomoć i nesebično pružaju fizičku i moralnu podršku. Volio bih da smo se jedni drugima nanovo približili u boljim okolnostima, ali moramo raditi sa onim što imamo.

Kakva je situacija u Sarajevu, šta je sve korona “izvukla na površinu” u regionu?

– Ljudi koji isfiltriraju ambijentalnu buku prezasićenja informacijama mogu posvetiti pažnju sebi i drugima i prestati gubiti energiju i kreativnost na banalne i nebitne stvari koji se amplificiraju u medijskoj kakofoniji. Konačno počinjemo slušati jedni druge i prepoznavati da smo ispod kože svi jednaki i u istoj situaciji koja je rješiva ukoliko zajedničkim snagama krenemo prema održivom rješenju. Mnogi ljudi ostaju bez posla i sredstava za osnovnu egzistenciju, ali mislim da će se ljudi organizirati u lokalnim zajednicama da bi pomogli onim najugroženijim. Jedina stvar koja fali je odgovorno stručno vodstvo koje ne potcjenjuje kriznu situaciju i u stanju je da od prepreka načini odskočne daske. Možda je vrijeme da upravljač države prepustimo kreativnima i stručnima, a ne podobnima.

We can be heroes, Foto: Promo

Da li ćete nastaviti seriju ilustracija sa Vučkom, Zagijem i Pobednikom?

– Radujem se crtanju Vučka, Zagija i Pobednika u nekim boljim situacijama koje će pokazati da je sve ovo kroz šta prolazimo vrijedilo nečemu. U nama postoji veliki kapacitet za ljubav i zajedništvo, samo ga trebamo iskoristiti do maksimuma. Kažu da su umjetnici istinski sretni samo kada pate, jer im to otključava kreativni izraz. Moje mišljenje je da se sve dobre ideje moraju konstantno testirati, analizirati i adaptirati novim vremenima koje dolaze.

Vaše ilustracije su mahom fantastične. Da li je to beg od stvarnosti ili način njenog prikaza?

– Posao umjetnika je da drži ogledalo ispred te realnosti tako da svi mogu pronaći način da, kroz zdravu kritiku, učine sebe boljima. Mene lično umjetnost fokusira i omogućava mi da pronađem psiho-fizičku stabilnost u ovim teškim vremenima, a moj savjet je svima da svoje snage usredsrede na nešto pozitivno što će dodatno graditi mostove komunikacije i duha zajedništva među ljudima.

Komentari

Vaš komentar