Foto: Jean-François Labérine / akg-images / Profimedia

Muzika je moja strast. Ceo život sam posvetio sviranju i stvaranju muzike koja će ljude učiniti srećnima, govorio je Tito Puente, „kralj mamba“, koji je rođen na današnji dan pre sto godina.

Tito Puente, muzičar, kompozitor, tekstopisac i dirigent, poznat je po spajanju latino i džez muzike, stavljanju perkusija u centar pažnje i slavljenju muzike plesom.

Rođen je kao Ernesto Antonio Puente Junior u Njujorku 20. aprila 1923. u porodici imigranata iz Portorika. Odrastao je u španskom Harlemu, gde su zvuci portorikanske i kubanske muzike ispunjavali njegovo detinjstvo i kasnije uticali na njegovo stvaralaštvo. Još kao klinac je pokazao interesovanje za bubnjeve, pa su ga roditelji na časove, na nagovor komšija kojima je smetalo njegovo udaranje u šerpe.

Profesionalno je počeo da se bavi muzikom još kao tinejdžer, kada mu je bilo samo 13 godina. Već tada je svirao nekoliko instrumenata – klavir, perkusije, saksofon, vibrafon, timbale. Nakon što je šegrtovao u čuvenom orkestru Machito, Puente je bio regrutovan u američku mornaricu tokom Drugog svetskog rata.

Tito Puente i Silija Kruz Foto: PHOTOlink / Everett / Profimedia

Po povratku 1945. u Njujork, zahvaljujući novcu koji je dobio kao ratni veteran, upisao se na Džulijard, jedan od najprestižnijih konzervatorijuma na svetu, gde je studirao dirigovanje, orkestraciju i teoriju. Tri godine kasnije formirao je bend koji će postati poznat kao Tito Puente Orchestra. Njegov orkestar postao je redovni gost u čuvenom noćnom klubu Palladium Ballroomu, gde su privlačili publiku i popularizovali mambo. Tokom godina, Tito Puente je postao „Kralj mamba“ ili jednostavno „El Rey“ (Kralj), i sarađivao je sa mnogim velikim izvođačima, među kojima je i Silija Kruz.

Godine 1958. objavio je svoj najprodavaniji album Dance Mania, a hitovi su se ređali i posle, kao što su „Babarabatiri“, „Ran Kan Kan“ i posebno „Oye Como Va“ koju su popularizovali latino rok muzičari, kao što je Karlos Santana a kasnije ju je, između ostalih, interpretirao Hulio Iglesijas.

Fanovi su uživali u načinu na koji je Puente mešao melodije i ritam tradicionalnih latinskih pesama sa džezom i drugim muzičkim žanrovima. Kasnije je dodao i afro-kubanske ritmove u svoj repertoar, uključujući ča-ča, merenge, bossa novu i salsu, a njegova neprestana eksperimentisanja i kreativnost donela su mu reputaciju žive legende.

Tokom svoje karijere koja je trajala više od pet decenija, nastupao je sa brojnim vodećim džez muzičarima, uključujući Džordža Šeringa i Vudija Hermana, kao i sa mnogim zvezdama latino muzike. Kasnije je svirao i sa simfonijskim orkestrima.

Tito Puente sa sinom Titom Puenteom Juniorom Foto: LUCY NICHOLSON / AFP / Profimedia

Osim muzike, Puente je ostao posvećen uzrocima koji utiču na latino zajednicu, pa je 1979. osnovao fondaciju koja je stipendirala latinske perkusioniste na Džulijard školi.

– Stipendija je godinama bila moj san. U latino zajednici, imamo mnogo talentovane dece koja ne dobijaju priliku da razviju svoj talenat zbog nedostatka novca. Dugo nakon mog odlaska, fondacija će pomoći toj deci.

Oskar Ihuelos stvorio je lik zasnovan na Puenteu za svoj roman iz 1989. The Mambo Kings Play Songs of Love. Tito Puente je igrao samog sebe u filmskoj adaptaciji knjige iz 1992. godine.

– Muzika je univerzalni jezik. Bez obzira na to kojim jezikom govorite, ona će uvek komunicirati s ljudima – govorio je Puente.

„Kralj latino džeza“ ostavio je neizbrisiv trag na popularnu kulturu. Osim što je snimio više od 100 albuma i napisao duplo više kompozicija, postao je veoma poštovan muzičar, smatran muzičkom legendom u krugovima latino muzike i džeza.

Puente je ovenčan brojnim nagradama, uključujući pet Gremija za života, i posthumno mu je dodeljen Gremi za životno delo. Dobio je počasni doktorat na Kolumbija univerzitetu, kao i predsedničko priznanje i ključ grada Njujorka.

Foto: /Newscom / Newscom / Profimedia

Umro je 31. maja 2000, u bolnici u Njujorku gde je čekao na operaciju srca. Njegovi obožavaoci su danima strpljivo čekali u redu da bi se oprostili od „Kralja“. Za sobom je ostavio sinove Tita Juniora i Ričarda, obojica su muzičari, i ćerku Odri, novinarku.

– Osećam se živim kada sviram i vidim publiku koja pleše i uživa u mojoj muzici – reči su Tita Puentea, koji je devedesetih svirao u Sava centru, u Beogradu.

U njegovu čast osnovan je “Nacionalni dan Tito Puentea” koji se obeležava 20. aprila, na njegov rođendan.

Foto: LUCY NICHOLSON / AFP / Profimedia

Bonus video: Marko Šelić Marčelo i Maks Kočetov – Fuzija hip hopa i džeza

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar