Ursula Korbero kao Tokio, Foto: PacificCoastNews/Avalon.red / Avalon Editorial / Profimedia

Španska serija "La casa de papel" (Kuća od papira) bila je jedna od najgledanijih u svetu i pre ovog planetarnog zastoja, ali ju je pandemija učinila pravim karantinskim hitom.

Trenutno je toliko popularna, da je, između 3. i 5. aprila, u trenutku kada je debitovala četvrta sezona na „Netfliksu“, bila 31,7 puta traženija od svih drugih serija, čime je nadmašila i „Igru prestola“, „Okružen mrtvima“ ili „Zapadni svet“, prema podacima Parrot Analytics, kompanije koja prikuplja podatke o gledanosti sa teritorije koja pokriva milijardu i po korisnika serijskog i TV sadržaja.

Prema zvaničnim brojkama koje je „Netfliks“ objavio za prethodnu godinu, treću sezonu serije je u prvih nedelju dana pogledalo preko 34 miliona domaćinstava, takođe podatak za divljenje.

„Kuća od papira“ (na engleskom „Money Hest“) je, zapravo, toliko popularna da je „Netfliks“, uporedo sa premijerom četvrte sezone, 3. aprila 2020, emitovao i dokumentarac o fenomenu njene gledanosti.

Tu ste mogli da otkrijete kako je jedna mala i nepoznata španska serija, planirana samo kao jedna sezona, postala ovoliko gledana.

Za sve je, delom zaslužan „Netfliks“ – koji je seriju dodao u svoju biblioteku, skoro bez reklame, tako što je od originalnih 15 epizoda napravio 22 – a mnogo većim delom zaslužna je preporuka od usta do usta, ili, kako to danas ide, od tvita do tvita i od lajka do lajka. Ne treba zanemariti ni ogromno tržište od 700 miliona ljudi koji u svetu govore španski, ali tu je „Kuća od papira“ opet napravila revoluciju – kao prva serija iz Španije koja nije sinhronizovana na „mekši“ španski, prilagođen za latinoameričko područje.

Tokom premijernog emitovanja na Netfliksu glavni glumci su počeli da stiču milionske sledbenike na Instagramu, ljudi u Saudijskoj Arabiji, Kolumbiji, Brazilu i SAD su nosili maske kao junaci, čak je i Stiven King postao fan.

Ester Asebo kao Monika, Foto: Netflix / The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia

Posle nezapamćenog i za mnoge neočekivanog uspeha te prve sezone, „Netfliks“ je naručio snimanje i druge, stavio je sada svoj žig na franšizu i napravio od toga svoj najgledaniji proizvod koji nije na engleskom jeziku. I ne samo svoj već i svetski.

Za one koji ne znaju, priča počinje tako što grupa od osam lopova, svi sa nadimcima po gradovima (Tokio, Moskva, Berlin, Najrobi, Rio), odlučuje da upadne Kraljevsku kovanicu novca i uzme 2,4 milijarde evra tako što će ih naštampati.

Celu operaciju spolja vodi harizmatični Profesor (Alvaro Morte), koji ima aferu sa policajkom Rakel (Iciar Itunjo).

Veliki deo draži serije leži u tome što se lopovi ne tretiraju kao kriminalci, već više kao savremeni robin hudovi: pobunjenici protiv sistema, muškarci i žene koje je država ostavila na cedilu, ta ista država čiji političari zavlače ruke u novačnik malog čoveka da bi napunili svoje.

Motivi junaka da se uključe u ovu akciju i njihovi životi ispričani su u flešbekovima: Profesor to čini u čast ocu, koji je poginuo pri ranijem pokušaju da opljačka Kovanicu da bi spasao bolesnog sina Berlina (Pedro Alonso), Najrobi (Alba Flores) ima čisto materinske motive…

Obučeni u crvene kombinezone sa kapuljačama (sličnim zatvoreničkim uniformama), sa maskama Dalija (ne mnogo različitim od maski Gaja Foksa i Anonimusa), oni predstavljaju zapostavljene pripadnike nižih klasa. Čak pevaju i „Bella ciao“, italijansku narodnu pesmu koja je postala svetska himna slobode i antifašističkog otpora za vreme Drugog svetskog rata i, evo, stiče nov talas popularnosti zahvaljujući „Kući od papira“.

Nadžva Nimri kao Alisija Sijera, Foto: Netflix / The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia

Ti lopovi prikazani su kao daleko saosećajnije figure od neprijatelja na koga su se namerili pa, umesto da ih osuđujete, vi navijate za njih. Serija odražava antikapitalističku klimu koja preovlađuje ne samo u Španiji i Evropi već i u najvećem delu sveta, gde je jaz između bogatih i siromašnih sve veći.

Naziv serije, osim što se odnosi na novac i nestabilnost jedne kuće od papira, metafora je i za prevrtljivost kapitalističkog uređenja kojim upravljaju banke, bez imalo razumevanja za „malog čoveka“.

Banda je sastavljena od veoma različitih ličnosti pa je drama prisutna u brojnim oblicima: Tokio (Ursula Korbero) i Berlin vode bitku oko nadmoći, Palermo im se pridružuje u novijim epizodama, tu je igra mačke i miša između Profesora i policajke Rakel, odnos poput oca i sina između Moskve (Pako Tous) i Denvera (Haime Lorente), romantična veza između Tokio i Rija (Migel Eran), potom je tu taoc Monika (Ester Asebo) koja se zaljubljuje u svog otmičara Denvera i dobija prikladno ime – Stokholm…

Helsinkija, nežnog geja grubog izgleda, koji je učestvovao u nekim kriminalnim radnjama tokom ratova na Balkanu, tumači Darko Perić, glumac rođen u Kladovu, koji dugo već živi i radi u Španiji.

Fanovi ne samo da se pitaju hoće li biti 5. sezone, već vrše „tihi“ pritisak na kreatora Aleksa Pinu da razmišlja i o „spin-off“-ovima.
– Mogućnosti za spin-ofove su brojne, zahvaljujući vrlo jakim i složenim karakterima. Skoro svaki lik iz serije nosi u sebi dvojnost koja bi bila vrlo interesantna za neku novu seriju baš o njemu. Mislim da bismo rado gledali bilo koga od njih u drugačijem kontekstu – izjavio je Pina za magazin Opre Vinfri.

Pina smatra da je serija toliko voljena zbog „magičnog sosa“, odnosno činjenice da je njegov tim uspeo da izmašta nešto što do sada nismo videli na telviziji.

– Ova serija je vrlo latino, u smislu da je dramatična, emotivna, strastvena ali i vrlo američka po tome što je prepuna akcije i analitična… Latino aroma daje više osećanja, u smislu strasti prema druženju, prema ljubavi, generalno, samim tim unosi daleko veću tenziju između savršenog zločina – koji mora da funkcioniše kao sat – i likova koji su vrlo impulsivni i često prekomerni u svemu – otkriva Pina, koji preko 20 godina radi na televiziji kao pisac, kreator i producent.

U njegovoj radnoj biografiji su i serije „Pakov svet“, „Barka“ i „Vis a vis“ (serija u stilu „Narandžasta je nova crna“ pre nego što je „Orange Is the New Black“ postala hit). Dok je radio na „Visa a vis“ dobio je ideju za „Kuću od papira“.
– Razmišljao sam, toliko je akcionih serija o pljačkama u kojima je sve već pokradeno… od nakita do slika… a onda sam pomislio: a štampanje novca? To još niko nije uradio. Uz to, nije zanemarljivo pitanje moralne dvosmislenosti. Jer, ako štampaš novac ti i nisi lopov, zar ne? – istakao je Aleks Pina.

Dok „Netfliks“ ne odluči hoće li biti pete sezone ili spin-ofova, Pina već radi na sledećem projektu, seriji „White Lines“ o misterioznom nestanku mančesterskog didžeja na Ibici i pronalasku njegovog leša 20 godina kasnije.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram