U četvrtak je u Parobrodu bila promocija proširenog i dopunjenog drugog izdanja knjige-monografije “Hrvatski punk i novi val 1976-1987”, autora Vinka Barića, koja na 396 stranica donosi priču o razvoju panka i novog talasa u Hrvatskoj kroz biografije 203 benda iz tog perioda.
Knjiga uključuje i iscrpne službene i demo diskografije, memorabiliju, preko 830 fotografija i sekciju od 16 stranica u boji i predstavlja dosad najopsežniju knjigu o ovom fenomenu u regionu.
Autor ove monografije Vinko Barić rođen je 1980. u Solinu. Po zanimanju je akademski slikar. Imao je više samostalnih i kolektivnih izložbi. Pored slikarstva bavi se i stripom, ilustracijom knjiga i plakata i grafičkim dizajnom. Jedan je od dva vokala art pank benda Ilija i Zrno Žita, U razgovoru za Nova.rs priča o raznim detaljima vezanim za svoje delo “Hrvatski punk i novi val 1976-1987”.
Otkud ideja za knjigu?
– Pa, pomalo je bizarno. Oko 2008. na internetu sam vidio da postoji Turska punk enciklopedija, pa sam se zainatio i odlučio istražit i napisat enciklopediju hrvatskog punka i novog vala 70tih i 80tih.
Koliko je bilo zahtevno raditi na ovoj knjizi?
Bilo je prilično zahtjevno, no opet bio je to što bi Englezi rekli „labour of love“, s užitkom sam istraživao, putovao i radio na knjizi.
Koliko vremena ti je knjiga oduzela?
– Za prvo izdanje knjige iz 2011. istraživao sam i pisao 2 i pol godine, posjetio Zagreb, Rijeku i Ljubljanu i online ili telefonski kontaktirao protagoniste i muzičare. Drugo, prošireno i dopunjeno izdanje uzelo mi je još 5 mjeseci rada, a trebam naglasiti da je knjiga moj potpuni izdavački poduhvat – samizdat je, i sam sam uradio i kompletan dizajn i grafičku pripremu, te sam stalno dosađivao tiskari provjeravajući kako napreduje štampanje i uvez.
Već postoji tradicija da se u Hrvatskoj prave slične knjige, na sličnu temu? Koja je za tebe najbolja u toj sferi?
– Najbolja u Hrvatskoj je knjiga „Moj život je novi val“ Branka Kostelnika, no vaš Dušan Vesić napisao je i bolju knjigu od te „Bunt dece socijalizma“- koja je istovremeno objavljena i u Hrvatskoj.
Koliko su ti sami muzičari pomagali?
– Muzičari, rock kritičari ali i obična publika-stari punkeri, poznanici scene vrlo rado su prihvatili moju inicijativu i iznijeli mi svoja sjećanja, fotografije, demo snimke. Usput sam stekao i neka nova poznanstva i prijateljstva jer to su iznimno zanimljivi ljudi, umjetnici i kreativci.
Šta je najzanimljivije što si saznao novo u vezi bendova radeći na knjizi?
– Kod ovog drugog dopunjenog izdanja najzanimljivije je što sam otkrio još 70 dodatnih bendova iz perioda 1976 -1987. i dodao ih u knjigu, predstavljajući u biti po prvi put njihove karijere i stvaralaštvo široj publici. Tu se nalaze i tako opskurni demo bendovi poput riječkih Dječje Groblje ili splitskih punkera Popišani Idioti.
Šta si ti lično najviše slušao iz tog perioda?
– Od hrvatskog punka i novog vala najviše sam slušao Parafe, Termite, Kaos, rano i punkersko Prljavo Kazalište, Patrolu, Parlament, Sexu i Trobecove Krušne Peći, a od ostalih Šarla Akrobatu, Pekinšku Patku, Lunu i Otroke Socijalizma.
Zašto je Rijeka bila tako jaka za pank i novi val?
– Rijeka je najveći hrvatski lučki grad i osim što je dosta ploča iz inozemstva dolazilo preko pomoraca i sa brodova, također su bili vrlo blizu Italije pa su na samo dva sata vožnje dalje u Trstu kupovali ploče. Zato je Rijeka jako brzo, već sredinom ljeta 1978. izgradila svoju prvu, inicijalnu punk scenu. Do početka osamdesetih pojavio se u Rijeci paralelno i dark, new wave i postpunk, tako da je Rijeka početkom 80tih imala žanrovski iznimno bogatu i jaku scenu no nažalost u tom periodu samo Paraf, Xenia, Grč i Mrtvi Kanal došli su do vinilnih ili kazetnih diskografskih izdanja. Kasnije je skoro kompletna riječka scena 70tih i 80tih sabrana na ambicioznom, trostrukom box setu-cd kompilaciji „Riječki novi val“ a koliko čujem Velid Đekić sprema i knjigu o staroj riječkoj punk i novovalnoj sceni.
Zanimljivo je da Split nije bio baš poznat po panku i novom valu, zašto?
– Split je imao šaroliku punk scenu, novovalnu nešto manje, od 1979. godine. Treba istaknuti da je prvi, najraniji novovalni album u Jugoslaviji sredinom 1979, objavio splitski novovalni power pop band Metak, dok im je drugi album iz 1981. bio obojan i mod punk utjecajima. Također i grupa ST objavila je istoimeni novovalni album 1981, dok su grupa Stil još 1982. objavili „Putovanja“- uz vašu grupu Beograd vjerojatno prvi synth pop album u Jugoslaviji. Pravi proboj splitske scene desio se tek 1985. velikim uspjehom benda Đavoli i njihovim prvim albumom iz 1986. Sve ostalo prošlo je ispod radara pa tako i vrlo dobar new wave singl grupe Mačak iz 1982. Mali, lokalni splitski punk bendovi ostali su djelovati samo u lokalnim gradskim okvirima i to je u biti bila mala izolirana i nepoznata scena. Split je ipak puno poznatiji po zabavnoj glazbi.
Zašto je 1987. poslednja godina?
– 1987. odabrana je za kraj knjige jer period hrvatskog novog vala zaključuju diskografski prvi albumi grupa Grč i Cacadou Look te kompilacija Rijeka Paris Texas – svi objavljeni tokom 1987. a uvjetno rečeno za kraj starog hrvatskog punka uzeo bi prva dva EP-ja KUD Idijota isto iz 1987.
Šta si od srpskog panka i novog vala najviše voleo?
– Od srpskog novog vala definitivno Šarla Akrobatu, pa rani El. Orgazam i Idole i Disciplinu Kičme. Od punka Pekinšku Patku i 2 Minuta Mržnje te još bend Čista Proza kao i rane Partibrejkers i Lunu i La Stradu te rane Boye.
Da li je Prljavo kazalište bend koji je doživeo najveću transformaciju od početnog perioda do danas?
– Pa jest, Prljavo Kazalište je još od ranih dana mutiralo od sirovog punka iz 1977-79. do ska-mod faze 1980. do novovalne faze 1981-83, da bi krajem 80tih evoluiralo u mainstream rock band, a tu bih povukao analogiju s vašim Električnim Orgazmom koji je također još od 1984. znatno smekšao zvuk i okrenuo se mainstream rocku. Novija analogija mogli bi biti zagrebačko Hladno Pivo koji su od melodičnog hardcore punka koncem 90tih evoluirali u angažirani mainstream rock band. Tu bih ubrojio i zagrebačke ITD Band koji su odmah nakon prvog novovalnog albuma iz 1984 smjesta krenuli u mainstream pop rock, slično kao i grupa Aerodrom. Možda najsličniji Prljavom Kazalištu je slučaj britanskih Simple Minds, koji su 1978. nastali iz tvrdog punk benda, krenuli u new wave da bi več na trećem albumu otišli u mainstream zvuk.
Bonus video – Bojana Vunturišević: Ja sam pank