Mićko Ljubičić Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Znam ja da danas šminka može mnogo toga, ali napraviti ovakvog mene 25 godina mlađim, to već ulazi u domen vrtoglavo skupih specijalnih efekata, možda čak i „diznijevski“ zahtevne animacije – kaže Mićko koji u hit seriji igra lik Dušana, čoveka iz DB-a na zalasku karijere.

Iako će za neke ovo možda biti mračna serija, mislim da je čeka svetla budućnost. U prilog tome govori i ulazak među deset najboljih serija na festivalu u Kanu, koji se održava upravo ovih dana. „Kljun“ ima nešto univerzalno, što je zanimljivo i van našeg govornog područja, kaže za Nova.rs iskusni marketinški vuk Mićko Ljubičić, koji glumi u seriji „Kljun“ u produkciji United Media koja je ove nedelje počela da se emituje na TV Nova S.

Serija Kljun Foto: Promo

Već nakon prikazivanja prve epizode, ova krimi serija je privukla pažnju javnosti. Svi su jednoglasni da je reč o pravom osveženju na malim ekranima.

– To je zbog nekoliko elemenata koji je čine drugačijom, a sam zaplet i rasplet manje očekivanim. Prvo, glavni lik je žena, inspektorka Sonja Kljun, koja se ne sukobljava samo sa kriminalom u spoljnom svetu, nego i sa svojim ličnim problemima, kako zbog trauma iz prošlosti, tako i zbog haotične sadašnjosti. Zatim, radnja je većim delom izmeštena u Suboticu, što predstavlja ambijentalno osveženje, a eto prilike i za niz dijaloga na mađarskom, što dodaje jedan specifičan kvalitet i kolorit. Onda, mnogo toga je povezano sa predviđanjem kroz snove, pa postoji i taj „podsvesni aspekt“, kako kod Sonje, tako i kod njene ćerkice Olje. Baš zbog toga je i sam tempo radnje drugačiji, prilagođen nekom unutrašnjem presabiranju likova nego akciji, koje ima, ali ne previše.

Kako se dogodilo da baš vi dobijete ponudu da glumite u ovoj seriji?

– Ideja je potekla od reditelja, Jelene Gavrilović i Uroša Tomića, uz konsultacije s izvršnim producentom serije Biljanom Prvanović, koja sa Srđanom Dragojevićem vodi producentsku kuću „Delirium films“. Nije bilo klasičnog kastinga, nisam s njima probao nijednu scenu iz teksta, samo smo pričali o ulozi i odmah su mi rekli da me vide u tom liku, kao Dušana. A kako je trebalo glumiti ga i sa 25 godina manje, prvobitno su imali nameru da me šminkaju, maskiraju i tako podmlađuju, ali sam ih zamolio da za to ipak angažuju mlađeg glumca, što zbog smanjenja broja mojih snimajućih dana, što da bi uštedeli pare. Jer, znam ja da danas šminka i maska mogu mnogo toga, ali napraviti ovakvog mene 25 godina mlađim, a da to ne bude izveštačeno i neubedljivo, to već ulazi u domen vrtoglavo skupih specijalnih efekata, možda čak i „diznijevski“ zahtevne animacije. (smeh)

Ko je Dušan?

– Čovek iz DB-a na zalasku karijere, ali i dalje u situaciji da povlači konce. Nekad je crn, nekad beo, nekad hladan, nekad emotivan. Sve ga to čini zanimljivijim za igranje, posebno što ima moć da utiče na tuđe živote. Ima specifičan, skoro očinski odnos sa Sonjom, a i malu Olju doživljava kao da mu je rod rođeni. S druge strane, u poslu kojim se bavi ne preza od najdrastičnijih metoda. Manipulativan je, iskusan, mnogo toga vidi i zna, a malo govori. Sve u svemu, uloga koju sam odmah prihvatio, jer sam shvatio da mi nije problem da dočaram takav lik. Uzgred, oseća se da ga ima mnogo više u Sonjinom i Oljinom životu, nego što ga ima na ekranu.

Kakve utiske nosite sa snimanja?

– Dobra atmosfera, posvećenost cele ekipe tokom avanture koja je trajala više od sedamdeset dana. Jer, nikad nisam došao na set, a da nije bilo pozitivne, konstruktivne energije, bez obzira na umor. Znam kroz kakve je sve probleme, logističke i druge poteškoće prolazila izvršna produkcija i zaista je neverovatno šta je sve Biljana uspela da prevaziđe i završi seriju. Naravno, zasluge idu i producentu celog projekta, a to je United Media, koja je omogućila da se “Kljun” uopšte snimi i na čijem kanalu Nova S serija sad ide.

Za seriju se priča da podseća i na američku i na nordijsku. A gde biste je vi svrstali kao provereni filmofil?

– Moj je utisak da serija ima taj neki skandinavski šmek, što će reći da je manje ekstrovertna, manje brza i akciona, a više unutrašnja, misleća, dakle da se dobar deo radnje dešava unutar samih likova i prikazuje njihove lične probleme i teskobe. Meni se to dopalo, baš zato što traži više unošenja od strane gledaoca u motive protagonista, ali i antagonista. Skoro ništa nije na površini, naprotiv, traži se dubinsko razumevanje postupaka svakog od likova. Onaj ko to voli – uživaće u gledanju.

Bonus video: Ivana Vuković Sonja Kljun će vas nervirati, ali ćete je voleti

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare