Piše Mira Furlan: Ova mašina ubija fašiste

Kolumne 10. avg. 202013:30
Podeli:
Mira Furlan, Foto: Lična arhiva Mire Furlan/Mikel Healey Photography

Upravo te riječi bile su ispisane na gitari jednog od najvećih muzičkih (I političkih) heroja Amerike, Vudija Gatrija (Woody Guthry), čovjeka koji je – takoreći – utabao stazu po kojoj ce kročiti, između ostalog, i Bob Dilan, inače veliki poštovalac Gatrija. Pjesma Vudija Gatrija, “Ova je zemlja tvoja zemlja” i danas služi kao alternativna američka nacionalna himna.

I upravo su te riječi ispisane na muralu (portretu Vudija s gitarom u ruci) na ulazu u “Woody Guthry Centar” u gradu Tulsa, u drzavi Oklahoma. Institucija je posvećena njegovom životu, njegovoj muzici i njegovom aktivizmu. (Vudi je rođen u Oklahomi.)
I upravo su te riječi dočekale Trampa i njegovu družinu na nedavnom predizbornom skupu u Tulsi, skupu koji je trebao biti održan 19. Juna, na dan koji je ovdje neslužbeni praznik i koji obilježava godišnjicu konačnog oslobađanja od ropstva. Na taj dan 1865. godine, general Američke Vojske Grejndžer u Teksas je konačno donio vijest o tome da je robovlasnički sistem u Americi ukinut, vijest koju su teksaški robovlasnici krili od svojih robova, bez obzira na 13. Amandman, donesen gotovo dvije godine ranije. Činjenicu da je Trump izabrao upravo taj datum za održavanje svog skupa mnogi su nazvali nedopustivom provokacijom, čak blasfemijom. Bilo je to, naravno, krajnje nediskrento ali i krajnje uobičajeno signaliziranje ili – točnije – prostačko namigivanje vlastitoj biračkoj bazi. Pod pritiskom, Tramp je u zadnji čas promijenio datum pa se tako skup održao dan kasnije (bez maski i bez socijalnog distancijranja, naravno!).

Zašto baš Tulsa? Zašto baš taj dan?
U Tulsi se 1921. desio pokolj poznat kao “najgori rasistički napad u povijesti Amerike”, kada su bijele naoružane horde poubijale stotine Crnih stanovnika u dijelu grada tada poznatom kao “Crni Vol Strit”. Privatni avioni iz zraka i do zuba naoružane gansterske družine na terenu u samo dva dana zbrisale su sva postignuca Crnih građana poslije oficijelnog ukidanja ropstva.
Tramp, sa svojim patološkim porivom turanja svojih debelih prstiju duboko u još uvijek bolne, žive rane Crne Amerike, bira upravo to mjesto, i upravo taj dan koji Crna populacija zove “Dan Oslobođenja” ili “Dan Slobode”.

Ali tu je Vudi Gatri i njegova gitara da nas podsjete na drugu stranu ove zemlje i na stalnu i nikad zavrsenu borbu između dviju strana Amerike, između dvije različite ako ne i suprotne ideje o tome što ova zemlja jest i što bi ona mogla i htjela biti.
Stvari, međutim, postaju neočekivano bizarne kad se malo udubimo u ovu nemoguću kombinaciju između Vudija i Donalda. Ispostavlja se, naime, da je Vudi Gatri 1950. stanovao u naselju za ratne veterane (Gatri je bio jedan od njih) u Brruklinu gdje mu je gazda bio nitko drugi nego Donaldov tata, Fred Tramp. Gatri se iselio iz Trampovog naselja malo prije nego što će protiv Freda biti podignuta optužnica od strane američkog Senata za ilegalno profitiranje od javnog projekta financiranog od američke vlade. (Zanimljivo je – i tipicno – da su se na kraju Fred i drzava dogovorili izvan suda.)
Dok je živio u Trampovom naselju, Gatri se pitao zašto tamo nema Crnih veterana. Odsjek za građanska prava pri Državnom sudu je 20 godina kasnije optužio Freda za rasnu diskriminaciju, ustanovivsi da je Fred Tramp imao pažljivo razrađenu strategiju koja je, zakukuljenim birokratskim pravilima (uvijek elegantnije od metka u čelo), sistematski onemogućavala Crnim veteranima da postanu stanari. Istu strategiju je kasnije prakticirao i Fredov plavokosi sinčić u svojim brojnim stambenim jedinicama. (Sad se čuje da i muž Donaldove kćerke, vanzemaljac – ili možda robot? – Džared Kušner, nastavlja istu slavnu rasističku tradiciju u svim svojim brojnim nekretninama za najam.)

U arhivu Vudija Gatrija nađen je ovaj tekst za pjesmu koju nikad nije snimio:

Možda
Stari Tramp zna
Koliko je
Rasne mržnje
Zakuhao
U krvavim srcima ljudi
Kad je povukao
Crtu između Boja
Ovdje u svom
Naselju

Naselje se zvalo Bič Heven (Beach Haven). (Kako to prevesti? Kao Plažno utočiste? Za ovu priliku odlucit cu se samo za “Utociste”.) Evo sto o Fredovom Utočistu kaže još jedan nedavno pronađeni Vudijev tekst:

Utočište nije moj dom!
Ne mogu platiti rentu!
Moj novac se istopio!
A moja duša je posustala!
Utočište izgleda kao utor
U koji ne dolazi nitko Crn!
Ne, ne, ne! Stari Trampe!
Utočište nije moj dom!

Postoji i druga, šokantna veza imeđu ova dva čovjeka, Donalda i Vudija. Donaldov tata Fred je 1927. bio uhapšen kao sudionik na javnom skupu Kju Kluks Klana u Kvinsu, Njujork. Vudijev tata Čarls je bio član Kju Kluks Klana u Oklahomi.

Za razliku od Sofokla i ostlalih starih Grka, ne vjerujem u to da su djeca odgovorna za grijehe svojih roditelja, niti u to da se grijeh prenosi kroz generacije. Djeca, naime, imaju mogućnost i pravo na vlastiti izbor. Pa se tako Vudi postavlja na suprotnu stranu od svog oca i postaje heroj borbe za prava radnika, borbe za ljudska prava, borbe protiv rasizma i svih oblika diskriminacije. A Donald? On nastavlja slavnu tradiciju svojih predaka. Tradiciju fašističku I rasističku.

Koja od ovih tradicija predstavlja Ameriku? Je li Amerika Woody Guthry? Ili je Amerika Donald J. Trump? Ili je ona I jedno I drugo? Je li prava priroda ove zemlje upravo u toj dvojnosti, u toj stalnoj razapetosti između nespojivih ekstrema?
I hoće li novembar donijeti ako ne razrješenje, a ono barem malo olakšanja?

Odgovor, moj prijatelju, odnosi vjetar. Tako nam iz nedavne prošlosti poručuje nejvjerniji učenik Vudija Gatrija, mladi Bob Dilan.
A tko smo mi da mu ne vjerujemo?

Komentari

Vaš komentar