Medju nama
Foto:Nova S

Zorica Mršević, profesorka fakulteta za evropsko, pravne, političke studije i psiholog Aleksandar Šibul bili su današnji gosti emisije "Među nama" sa kojima je novinarka Maja Nikolić razgovarala o tome da li bi svako trebalo da ima izbor da život okonča eutanazijom.

Psiholog Aleksandar Šibul rekao je da ne vidi ništa skandalozno u ideji o eutanaziji jer naša priprema za smrt traje od onog trenutka kada se mi rodimo.

„Smrt nastaje i približava nam se samim razvojem i mi ne znamo dan kada ćemo umreti. Razvijanje svesnosti, pre svega u smislu postojanja, a i svesnosti da to postojanje ima određen kraj, treba se pripremati za to. I zaista, što se bolje pripremamo, što smo svesniji blizine smrti, to će i naša otpornost na patnju koja nailazi u trenutku smrti biti veća. Slabe strukture izlaze iz života, znamo genijalne ljude poput Silvije Plat, Oto Vajningera, koji su puno dali ali su istisnuti iz života izvršili samoubistvo i odabrali da na taj način ne podnese patnju i težinu života koji je pred njihovim putem išao. Dakle, ona je našla izlaz, izlaz kroz smrt“, rekao je Šibul.

Profesorka Zorića Mršević rekla je da treba različito gledati na eutanazije i dodala da nisu svi slučajevi potpuno jednaki.

„Tamo gde postoji apsolutno jasno izražena slobodna volja osobe koja traži eutanaziju, mislim da tu ne bi trebalo da ima nikakvog problema. Tamo gde je njeno stanje osobe takvo, da je upitno da li to samo lekari predlažu, da li to samo rodbina smatra da bi bilo dobro, to je zona koju ja ne prihvatam“, kaže Mršević.

Dodala je i da to vid samoubistva, a što ne odobrava nijedna monoteistička religija kojoj pripadamo u ovim krajevima.

„Po pitanju skandaloznosti te odluke, to nije ništa novo, još manje iznenađujuće, da bi bilo skandalozno. Ja mislim da decenijama slušam o raznim primerima kada kućni lekari prosto videvši da se osoba muči, da nema šanse da se izleči, da su patnje prevelike, da pomognu onda dajući malo veće doze lekova za umirenje bolova, skrećući pažnju rodbini itd. Eutanazija se zapravo dešava bez mnogo pompe, bez mnogo priče, i bez da se tu meša bilo kakva institucija zakona. Ja bih rekla i da je to u redu, ali je uvek pitanje da li je to samo dogovor lekara i rodbine, ili i te osobe. Plus, treba imati u vidu da su lekovi protiv bolova takvi da gotovo niko nije baš osuđen na užasne muke, da možda može to da prođe i bez toga. Taj kraj može da se završi bez bolova, ja se bar nadam. U svakom slučaju, svi mi koji nemamo tu situaciju, volimo da imamo tu vrstu rezerve, da ako bi mi se desilo da će to biti i zakonske moguće, što kod nas nije, ali via fakte se dešava. Od velikog značaja jeste da znamo da nam i ta mogućnost stoji na raspolaganju, da kada više ne budemo mogli, da možemo da se ‘odjavimo’. Jednostavno, ‘peškir bude bačen u ring’ i mi smo onda gotovi“, navela je Mršević.

Šibul je naveo da ima dugogodišnje iskustvo kao volonter u radu sa ljudima koji su u terminalnoj fazi.

„Te faze su vrlo potresne i ono što je vrlo važno reći jeste da mnogi koji su odlazili, znajući da su bolesni, u početku su bili ustrašeni kada su čuli dijagnozu, ali uz jednu podršku psihologa ili duhovnika, njihov odnos prema smrti i patnji se menjao tokom vremena i pažnja i dijalog sa tom osobom koja pati. Danas postoje veoma razvijena medicina koja se bavi problemom bola i naše ja da učinimo da smrt bude ‘dobra’, da što manje pati“, naveo je.

Šibul je dodao i da kad se prevede, eutanazija znači dobra smrt, i to ona pasivna eutanazija.

„Aktivna eutanazija je kada asistiramo samoubistvu. Treba posvetiti dosta vremena pasivnoj eutanaziji, da damo ljudima kroz palijativu, brigu, ljubav, posvećenost, držanja za ruku. Na mojim rukama je puno ljudi otišlo, i dece, najmlađe od pet godina, koje sam ispratio. Svi su oni negde otišli u jednom momentu iako su mogli dalje da razvijaju svoj život. Neki su želeli da ga okončaju samoubistvo, jer nisu mogli da izdrže bol, ali samo prisustvo je bitno, neko ko njima daje podršku, pomaže da smrt drugačije razumeju“, naveo je psiholog.

BONUS VIDEO: Eutanazija – egzekucija ili pomoć bespomoćnima?

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar