Iako se ponekad čini da su pitanja kulture poslednje čime se ovaj režim bavi, poslednja imenovanja u upravne odbore najvećih nacionalnih institucija, narodnog pozorišta i narodne biblioteke, pokazuju trend da se i one uspostave kao bastioni nekakve nacionalne svesrpske politike. Dragoslav Bokan i Čedomir Antić zaslužili su svoja mesta pregalačkim radom - na TV stanicama pod kontrolom režima, neki drugi time što su pokazali lojalnost na radnom mestu... u pozorištu. Tiho je otišao i Vladim Pištalo sa čela Narodne biblioteke, a i tamo je stigla članica stranke. Detalje pogledajmo u priči Jelene Kikić, reporterke Dnevnika na TV Nova.
Dug aplauz za izvedbu i glasan za iskazanu hrabrost – publika je s oduševljenjem pozdravila ansambl opere Narodnog pozorišta posle i dirigentkinju Anu Zoranu Brajović koja je podigla krvavu šaku. Pridružili su joj se svi na sceni osim mecosprana i narodne poslanice Ljubice Vraneš. Upravo nju je Narodno pozorište juče imenovalo za novu umetničku direktorku Opere. Dolazi na mesto Dragoljuba Bajića, kojeg je prošle nedelje Vlada Srbije imenovala za v.d. upravnika nacionalnog teatra.
„Oboje su rado viđeni na skupovima Srpske napredne stranke. Isto kao i nedavno imenovani predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta. O Dragoslavu Bokanu se odavno sve zna, ipak dobio je funkciju. Vrlo brzo pobunili su se zaposleni uz poruku da se „bore za svoju kuću, a protiv najezde prosečnosti i netolerancije“. Već na Vidovdan je Dragoslav Bokan u Ćacilendu bio jedan od panelista.
„Da ovo ne bi bio partizanski recital, molim vas, ugasite tamo muziku. Ili ćemo svi zajedno, saborno da slušamo jedni druge ili ne treba da budemo ovde. Ugasite muziku!“, poručio je tada Dragoslav Bokan.
Kultura, višedecenijski šampion najnižeg budžeta iz državne kase, tokom prethodnih 13 godina skoro pa uopšte nije zanimala vlast. Naprasno se zainteresovala tek od nedavnomod kako su umetnici, zapsoleni u kulturi i njihova publika počeli otvoreno da podržavaju omladinu u protestu.
„Nekada je bila najveća čast biti upravnik Narodnog pozorišta. Danas to više skoro ništa i ne znači. Stičem utisak da oni brinu o svakom danu da su što duže na vlasti i da imaju što veću vlast. Njih posledice nisu nikada zanimale. Kakve će biti to ćemo videti, a kakav će odnos biti buduće vlasti prema rezultatima aktuelne vlasti od toga će verujem zavisiti budućnost ovog naroda i budućnost Srbije kao države“, kaže Božidar Đurović, reditelj i bivši upravnik Narodnog pozorišta.
„U tišini biblioteke ćutanje još glasnije odzvanja“ mesecima upozoravaju zaposleni u najznajačjnijoj, najvećoij i nastarijoj bviblioteci u zemlji. Među prvima su stali uz studente, među prvima od institucija čiji je osnivač država su dobili novu upravu. Posle više od četiti godine na čelu Narodne biblioteke književnik i sada bivši upravnik Vladimir Pištalo podneo je ostavku. Četiri meseca pred istek mandata.
„Pretpostavlja se da Pištalo iako je bio njihov izbor, oni su ga imelovali verovatno se nije pokazao dovoljno čvrst. Protesklih osam meseci zaposleni u Narodne biblioteke Srbije su bili veoma na strani studenata. Pištalo se nikada nije usprotivio tome, javno“, kaže Sonja Ćirić, novinarka nedeljnika Vreme i književnica.
Pre ostavke Vladimira Pištala na mesto prvog čoveka Narodne bibliote Vlada je imenovalas profesoa Filozofskog fakulteta koji je prvi javno pokazao potpuno nerazumevanje za studente a važio je nekadašnjeg lidera studentskih protesta.
„Stvar je u tome da jednu tako staru ustanovu, koja je tresla režime, gde Broz nije smeo da istera šestoro profesora nego je morao po zakonu to da menja vi dovodite u ovakvu situaciju zato što je neko lenj, zato što neko nije spreman da veruje u demokratiju, zato što je neko razočaran sa 20 godina u demokratiju i misli da će sad šta, da postane Če gevara?“, rekao je Čedomir Antić, profesor Filozofskog fakulteta.
Oštrina kojom dvojica novoimenovanih govore protiv ljudi koji osam meseci traže pravdu i samostalne institucije, brzina kojom su postavljeni na važne pozicije dve instucije kulture od nacionalnog značaja i činjenica da su dvojica direktora po njihovom dolasku vrlo brzo odustala od svojih funkcija, jedan zbog penzionisanja drugi ne zna se zašto – da bi ih zamenile kolege iz stranke, bolje su preporuke za funkciju od radne biografije, profesionalne etike i ugleda u društvu.
„Mi imamo situaciju da se zapravo na te pozicije dolazi jedino posle javnog izricanja katehezisa podrške ovoj vlasti ili u nekakvim drugačijim uslovima, nekakvim pogodbama. odavno su mesta i ujavnim preduzećima ali i u velikim ustanovama kulture nešto čime stranke na vlasti u ovoj zemlji raspolažu kao svojim resusrom i dodeljuju ga ljudima za koje se su uvereni da neće imati ni najmanju reč kritike na sve ovo što doživljavamo poslednjih meseci dakle jedan praktično otvoreni rat vlasti sa društvom“, smatra Milan Radonjić, novinar nedeljnika Radar.
Isto kao i u javnim preduzećima, partijsko a ne stručno vođenje institucija kulture dovodi do trajnih posledica.
„Nakon odlaska ove vlasti mislim da dolazi jedno vreme kada bi trebalo preispitati i nacionalni tetatar ali i sve druge institucije kulture iz razloga što sam uveren da poslednje četiri decenije kultura nikada nije bila u lošijoj situaciji kada je reč o odnosu države prema kulturi. za njih je kultura ozbiljan problem iz prostog tazloga što je i kultura i obrazovanje su njihovi najveći neprijatelji“, ističe Đurović.
„Ta jedan trgovina gde vi imate ljude koji su zapravo perjanice apologeza medijskih prema vlasti na tim ključnium mestima to je sa jedne stzrane kazna odnosno postavljanje ljudi koji su već poznati po svojim ekstremnim stavovima kako bi pacifikovali ljude koji u tim institucijama rade. s druge strane kao i mnoge druge stvari koje ova vlast radi to je jedna svojevrsna reklama za korupciju“, kaže Radonjić.
Disciplinovanje Narodnog pozorišta i biblioteke, koja je skoro pa pretvorena u gradilište, počelo je usred leta. I dalje se čeka za direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Kad i ta fotelja bude popunjena biće i slika kompletna.
Prilog pogledajte na početku ove vesti.
BONUS VIDEO: Slučaj Bokan i pozorište po meri države