među nama, medju nama,
Foto: Nova S

Kada govorimo o tome da su mediji u Srbiji pod apsolutnom kontrolom vlasti, uglavnom mislimo na televizije sa nacionalnom pokrivenošću i dnevne listove koje možete kupiti na trafikama širom čitave zemlje. Ipak, šta je lokalnim medijima? Ogroman je broj onih koji žive od onoga što im država, takoreći, udeli kroz subvencije, te na taj način može da ih kontroliše. A pojedincima je to omogućilo i da bukvalno postanu medijski magnati.

REPORTER: Marko Novičić

Radoica Milosavljević. Ime koje u medijima nismo imali mnogo puta priliku da čujemo. Ipak, upravo su mediji ono što njegovo ime čini značajnim. Naime, kako prenosi portal Cenzolovka, ovaj Kruševljanin u svom vlasništvu ima čak 14 medijskih kuća, od kojih gotovo svaka u svom sastavu ima po dva ili tri medija. U ovaj biznis, Milosavljević ulazi 2015. godine, kupujući redom televizije u Kragujevcu, Pančevu, Pirotu i drugim gradovima širom čitave Srbije.

„Radi se o čoveku koji nema nikakav značajan medijski bekgraund, on nije čovek iz te oblasti, radi se samo o tome da je on čovek blizak vlasti, da je on jedan od eksponenata vlasti preko kojih vlast obezbeđuje svoju propagandnu mašineriju na svim nivoima, jer naravno da je propaganda važna ne samo na nivou države SRbije, nego je važna i na lokalnom nivou, kao što info iz lokalne sredine, one jesu lokalne ali nisu manje značajne od ovih na nivou cele države…“ kaže prof. Rade Veljanovski sa Fakulteta političkih nauka.

Milosavljević je medije uglavnom kupovao po veoma malim cenama, neke čak za tričavih 500 evra. Ipak, tokom perioda od pet godina, njegovi mediji su kroz projektno sufinansiranje dobili više od tri miliona evra iz republičkog i lokalnih budžeta. Ali, zbog čega je sve ovo važno i problematično?

„Mislim da je vrlo važno podsetiti na činjenicu da je u jednom nedavnom istraživanju rezultat pokazao da je građanima Srbije od svih vesti najvažniji onaj korpus vesti koji dobijaju sa lokala, o njihovim neposrednim sredinama, što znači da su im lokalni mediji veoma važni. Nacionalnim medijima su lokalni mediji važni kao izvor info sa lokala, i tako bi građani Srbije mogli da se obaveste o sopstvenim životima i zajednicama da nije upravo cele ove situacije i mehanizma u kojem su lokalni mediji zarobljeni od strane režima…“ kaže Branko Čečen, direktor CINS-a.

Profesor Veljanovski podseća da je tokom proces privatizacije medija veliki broj onih lokalnih došao u tešku finansijsku situaciju, zbog čega je i realizovana ideja da se iz budžetskih sredstava subvencionišu oni mediji koji ostvaruju javni interes, što bi, dodaje, pre svega trebalo da se odnosi na edukativne sadržaje.

„Vlast je to potpuno pretvorila u suprotnost onoga što je bila osnovna ideja, i onda daje enormne sume, radi se o sumama koje su po 10-15-20-30 hiljada evra, što je za jedan lokalni medij veliki novac, i tako neki vlasnici medija postaju veliki igrači u toj sferi. S druge strane dogodilo se to da smo u medijskim zakonima malo popustili sa odredbama o medijskoj koncentraciji, o koncentraciji vlasništa. Tako da sada jedan vlasnik može da ima mnogo više medija nego što je to bilo nekada…“ kaže Veljanovski.

Kako prenosi Cenzolovka, poslednja Milosavljevićeva investicija je firma Tačno d.o.o. Beograd. U ulaganje u nju je ušao zajedno sa firmom Minacord media Željka Joksimovića. A kako piše UNS, firma Tačno, u kojoj Milosavljević ima oko 60 odsto vlasništva, je za 628.000 evra stekla pravo da u narednih deset godina koristi imovinska prava novinske agencije Tanjug.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar