Ko je koga prevario, nemaju više pravo da se pitaju građani Beograda. Jer sve što im vlast servira poslednjih godina jasno je najavljeno i pokazuje otvoreno nameru da ništa što bi podsećalo na Beograd pre njih ne treba više da postoji. Dakle rečeno je za Stari most, rečeno je za hotel Jugoslaviju, rečeno je za Sajam, rečeno je za Generalštab, tu su se malko opekli al ide se i dalje. A ako je neko mislio da dalje i suludije ne može, pa se zapitao, neće na kraju valjda da ukinu i tramvaj dvojku ubijaći duh Beograda, zvaničan odgvor stigao je juče. E pa hoće. Komunalno saobraćajni ugao takve odluke nije nevažan, onaj moralno-psihološki zaslužuje veću pažnju. Idemo krugom dvojke sa Anom Zulbehari, reporterkom Dnevnika na TV Nova.
Na Savu, do mosta koji više ne spaja dve obale, stigle su barže, bageri i radnici. Sve je spremno da sutra bude uklonjen i poslednji njegov deo – prepozantljivi zeleni luk. I dok nestaje još jedan simbol Beograda, stigla je povrda da poslednje dane broji i tramvaj broj 2, po kome je uži centar Beograda dobio kolokvijalni naziv – krug dvojke. Turistima zgodan za snalaženje u prestonici, za Beograđane mnogo više od toga.
„Šta za vas znači tramvaj 2. Eto, jednu finu, dugogodišnju sradnju, on je veran više nego drugi. Koliko dugo, preko 30, 40, otkud znam. Koristim dvojku, i veoma je korisna i potrebna nam je. Šta ako je ukinu, mislim da se većina ne bi složila s time, Mnogo toga nam ukidaju, pa još da nam zakinu i tu dvojku. Biće mi žao što ću ostati bez te linije, jer me povezuje sa Dorćolom, inače snaći ću se i bez te linije, ali greota i staraj je tolikogodina, koliko ima, 100 godina da saborsaća, tako da će mi zbog toga biti žao. Ja nisam Beograđanin rođeni, ali sam studirao i sad radim ovde, kao Avalski toranj, mislim da je dvojka jedan od simbola koji treba da ostane. Simbol je zato što toliko godina kruži centrom Beograda, povezuje jedan kraj sa drugim u centru. Šta bi značilo kada ga više ne bi bilo. Značilo bi što i mnogo toga što je nestalo, tuga“, kažu građani.
Krug dvojke služio je kao odrednica da neku ulicu i kuću brže i lakše nađemo, a onda su nas podelili na šaku jada omeđenu trasom prepotentnog tramvaja, a resto proglasili za svoje, uključujući i sve preostale beogradske tramvajske linije i šine – objašnjava slikarka Biljana Vilimon, i to možda najbolje odgovora na pitanje zašto nekome smeta dvojka…
„Za mene jedna emocija neizbrisiva, iz sećanja na taj tramvaj, ja živim u krugu dvojke, i svega čega se oni ustvari plaše, a to je nas koji tu živimo, kao da mi sad glumimo neku eltiu, pa su oni tu nešto potcenjeni, ja mislim da je to razlog zašto oni ovaj deo grada uništavaju, sad sam baš išla studentskim trgogom i trgom rpeublike od kuće do ovde, to je da zaplačete, i ona pomislite da sad ukidaju krug dvojke, umesto da od toga naprave atrakciju turističku“, smatra Biljana Vilimon, multimedijalna umetnica.
Ali beogradska vlast procenila je da trasa dvojke koja u ovom obliku postoji 97 godina više nije potrebna, a da će Pariska ulica, koja spaja Knez MIhailovu sa Kalemegdanom postati pešačka zona. Ideja stara više od 40 godina, u međuvremenu bilo je puno rešenja i predloga, ali nikad reči o ukidanju tramvaja dva – objašnjava saobraćajni inženjer, Dušan Milanović, koji je isto toliko proveo gradskom zavodu.
„Ta veza Knez Mihailove sa Kalemegdanom je moguća, ne samo ukidanjem tramvajam, nego i recimo redukcijom automobilskog soabraćaja, gde bi u podređenim satima u toku dana ili određenih dana u nedelji bio zabranjen saobraćaj za kretanje motornih vozila dok bi za javni saobraćaj to bilo otvoreno u svakom trenutku. broj tramvaja nije kritičan za odvijanje tog pešaćkog saobraćaja“, kaže Dušan Milanović, saobraćajni inženjer.
Beograd ne bi bio prvi grad u kojem šinski saobraćaj, zajedno sa pešačkim, prolazi kroz sam centar, a mnoge metropole iskoristile su istorijski i kulturni potencijal i od tramvaja naprivile turističke atrakcije. Žuti 28 glavni je detalj lisabonskih razglednica, a jednu od najpoznatiji ulica u Istanbulu Istiklal teško je zamisliti bez crvenog vagona. Postojao je plan dok su se širile šine u Beogradu, da dvojka ostane sačuvana u izvornom obliku
„Tramvaj dvojka je trebalo da bude vraćana u starom formatu šina, od metarskih šina, razmak šina od 1m, i da na toj trasi ima vozila koja su bila iz začetka razvoja tramvaja u Beogradu. Kada je ta dvojak bila skoro jedina linija u gradu, jedna jedina koja opasuje centralno područje Beograda. 08 41 + 06 52 Izgleda da sve to što je nekad rađeno pada u zaborvai i sad neki novi stručnjaci nešto drugo predlažu i sugerišu“, kaže Milanović.
„To su njihovi kompleksi, kao neko ko tu stanuje, oni misle umesto nas, i onda oni sa bg na vodi pokazuju tačno šta žele, oni hoće centar grada da premeste dole, dole je sve umiveno, šta je nasmešnije, čak se i veštačka trava stavlja, valjda ne mogu sve da zalivaju. Tako da još plastično cveće zabodu, ali ne zato što tako žele, nego zato što je to domet njihovog ukusa, dotle oni dosežu, do plastike“, smatra Vilimon.
Postojećom kružnom trasom dvojka soabraća od 1928. Od izgleda tramvaja, više su se promenili pejzaži kroz koje još prolazi. Da Beograd nije uvek bio utegnut i plastičan, neki će se setiti kroz sačuvane otkucane papirne karte, mnogi kroz poznate kadrove kultnih filomva i serija .
„Mleko se ne pije u tramvaju, naročito u dvojci koja sada ide stalno u krug, a gde smo mi sada, pred beogradske železničke stanice. a šta pokazuje sat na železničkoj stanici.“
Ka zgradi Železničke stanice u kojoj više nema putnika, niz Nemanjinu ulicu, još samo neko vreme klaparaće dvojka, dok i ona, za mnogobrojnim simbolima grada koji nestaju, ne ode u zaborav.
„Ja mislim da oni od svih nas prave ljude bez sećanja, žao mi je što će možda pre nego što se mi probudimo uništiti sve“, zaključuje Vilimon.
Prilog pogledajte na početku ove vesti.
BONUS VIDEO: Predstavljeni tramvaji iz Turske, plaćeni po komadu 2,7 miliona evra