Jedina dva puta kada je vlast izgubila izbore koje je organizovala bilo je u Beogradu, 2022. godine kada je većina za Šapića namaknuta na jedvite jade i konačno u decembru 2023. godine kada ni birači sa strane i ostale zloupotrebe nisu bile dovoljne. Ono što je usledilo neka služi za analizu onima koji su za to odgovorni, ali duže od tri godine je jasno da režim nema podršku u glavnom gradu da bi radio ono što radi, a radi sve da grad više ne liči na sebe, prljavav, zapušen, zagušen i pre svega naružen svirepom gradnjom pomahnitalih investitora. Dok luk mosta, koji su samo neki uporno branili, broji poslednje dane nad Savom, dok nam se smeju u lice jer od metroa i dalje nema ni "M", a rekonstrukciju ulice Kneza Miloša obećavaju jednom kada prođe Ekspo, neki ljudi ipak ne odustaju, uz poruku da Beograd ostaje. O georgafiji destrukcije, Jelena Kikić, reporterka Dnevnika na TV Nova.
Gledano iz novobeogradske perspektive, stari Beograd kao da ne postoji. Zaklanjaju ga kule i blokovi betona, jednoličnog izgleda i monotonih boja. Ni oni koji žive na starogradskoj strani, ne mogu više da bace pogled preko na reku već do nje moraju nekako da se probiju. Beograd na vodi, samo je jedan u nizu projekata koji zauvek menjaju glavni grad i život u njemu, a zajedno sa njegovim naglim i brzim rastom raste i broj ljudi spremnih da brane i svoj kraj i javni interes. Na jednoj strani su novac i moć, s druge dobra volja i upornost. Između prostor koji je sve manje dostupan svima, sve više prilagođen samo onima koji imaju da plate. A tamo gde je vazduh najčistiji i pogled najlepši, na obalama reka, tu se prave veliki planovi.
„Uz te reke mi imamo najveću, kontinuiranu traku sa obe reke nekih javnih prostora koji su zapravo prvi pod udarom. neko sa malo više mašte bi rekao da ova karta kako je nacrtana prestavlja jedan urbanistički pucanj u srce Beograda i posledično sve masivnije krvarenje“, smatra Marko, arhiteka i aktivista.
Mreža aktivista „Beograd ostaje“ formirala je pravno-urbanistički tim uz stalno otvoren poziv i ostalim sugrađanima da im se prduže. Za početak tako što će zajedno raditi na interaktivnoj mapi na kojoj će biti obeležena sva bolna mesta u gradu, gde se divlje gradi, nasilno ruši, uzurpira javno dobro ili gde je potrebno da se uzbuni javnost.
„Svi mi imamo određena znanja, imamo volju, imamo određene veštine, i kroz udruživanje i koncentrisanje pojedinih veština i znanja mi možemo da napravimo timove, napravimo prtisak. pomognemo tamo gde nedostaje. Udruživanje će pomoći da taj jedan sistem koji je svakako grandiozan u odnosu na običnog pojedinca ili možda neku malu grupu ljudi okupljenu oko nekog parkića pomogne da se naprai koliko toliko bolji balan, i idemo ka tome. u jednom trenutku će oni otići, mi moramo naš grad sačuvati“, kaže Jelena Radović, pravnica i aktivistkinja.
Prostor javne namene koji se poklanja ili upodobljenim planovima prepušta investitorima česta je šema na osnovu koje ono što je nekad bilo naše postaje samo njihovo. Javnost se iz planova isključuje ili o njima jedva obaveštava, a zakoni redovno zaobilaze.
„Ili sprovode javne nabavke koje su potpuno lišene bilo kakve konkurencije ili izbegavaju primenu zakona o javnim nabavkama kroz međunarodne sporazume ili donose posebne zakone koji suspenduju zakon o javnim nabavkama , postoji veliki arsenal načina na koji oni mogu da izigraju zakone. ne shavatm poentu, bezvlašće je veliko, korupcija je ogromna i msilim da ljudi nisu svesni toga“, kaže Rastko Naumov, advokat i aktivista.
Izgleda kao da je tu, a u stvari ga nema. Stari savski most je presečen a šta će ga zameniti možda piše na kineskom, u svakom slučaju na crtežu se jasno ne vidi. Mesecima branjen kao jedan od simbola glavnog grada i njegove borbe za slobodu sada više ne vodi ni na jednu ni na drugu stranu.
„Most je bio ta brana širenja Beograda na vodi na drugu stranu reke. Ovo danas što se dešava i ovo već imaju sastanke po mračnim kabinetima sastanke vezano za pristanište za EXPO. Kako stoje stvari oni su izgleda odustali ili nemaju novca ili kasne vezano za neke ogromne hotele da prave u Surčinu neke hoće neke neće, ono što su najavili su neki kruzeri koje će Srbija i grad iznajmiti i stajaće na potezu od Gazele do Ušća“, kaže Đorđe Miketić, aktivista.
Veliki projekati, po gabaritu i zaradi ne po arhitektonskoj vrednosti i društvenom značaju, za sada postoje u formi urbanističkih i prostornih planova, neki su u izradi neki u najavi. Tura po onome što će snaći glavni grad ako se niko ne suprotstavi, nastavlja se na levoj strani Save, između Brankovog i Starog savskog mosta pa ide uz obale Save i Dunava
„To niko u beogradu osim njih ne zna šta se radi. Tu su pobijali šipove, tu su stavili gasovod, tu su stavljali toplovod, tu su stavljali kanalizaciju. Ovo je blok 18, on se nalazi između Gazele i ovo je čini mi se Stari savski most. Ovo je expo u Surčinu. Vraćaju u fokus pešačko biciklistički most između Ade ciganlije i Bloka 70, ovo je takođe novi mutant, koji mislim traje javni uvid ili je već prošao javni uvid. Ovo je rušenje Beogradskog sajma, koji je sam sebe jednog dana na satstanku rekao „mi ne vredimo više 18 milijardi, mi vredimo 20 miliona evra, sam je sebi oduzeo vrednost. Ovo je dalje širenje Beograda na vodi na Senjak. Ovo je zoološki vrt na Adi ciganliji, koji je najavljen, iako Gradski sekretarijat za zaštitu životne sredine je zaštitio Adu ciganliju, tamo se ne sme graditi. Gondola se takođe vraća na mala ili velika vrata. Ovo je Marina Dorćol, oni nažalost su dobili građevinsku dozvolu, to je samo još duže uz Dunav. Ovo je nažalost srušen Hotel Jugoslavija“.
Umesto Jugoslavije sada je velika rupa a do reke se dolazi zaobilaznim putem. Ograda razdvaja građane od nekadašnje javne površine na na kojoj će uskoro početi da niču dve privatne kule. I ovde su ljudi protestima pokušavali da sačuvaju svoj kraj, ni ovde nisu uspeli da utiču na planove investitora. Ipak to ne sprečava one kojima je stalo da se bore da sačuvaju što se još sačuvati može.
„Ako ostavimo svakoga da se bori sam za sebe i ako svako bude mislio nem a veze , nema to veze sa mnom, nek se oni bore za svoj Košutnjak, ili za svoj most ili za svoj Novi Beograd tog momenta neće biti nikoga ko će se boriti za naš kraj, za našu zgradu, za naš ulaz. A vreme je postalo toliko nepredvidljivo i mi smo suočeni sa takvim agresorom koji nije samo kriminalac i lopov u duši već nas duboko i mrzi jer ih Beograd nikad nije hteo“, kaže lija Vučević, aktivista.
Dok se razrađuju planovi za buduće megalomanske projekte, u sadašnjosti stradaju ljudi iz komšiluka čiji životi se odlukom iz nečijeg kabineta preko noći menjaju. I dalje ispred gradilišta pored svoje zgrade nastavljaju da se smenunjuju stanari iz Kneza Miloša 44, koji se isto kao i ljudi iz novobeogradskog Bloka 4 bore da ne budu i bukvalno zazidani.
Prilog pogledajte na početku ove vesti.
BONUS VIDEO: Stanari Džona Kenedija zabrinuti za bezbednost dece posle pada fasade sa plafona prolaza