Jedan od najpopularnijih repera u našoj zemlji, Rasta, danas je objavio novu pesmu „Sarajevska“, te je tim povodom dao intervju za naš portal Nova.rs.
U razgovoru, Stefan Đurić Rasta otkriva inspiraciju iza svojih stihova, osvrće se na detinjstvo u istoimenoj ulici u Beogradu, ali i na to kako je okruženje u kojem je odrastao oblikovalo njegov karakter i kreativni izraz. Kako kaže, „Sarajevska“ nije samo lokacija, već mentalni sklop – spoj betona i emocija, haosa i reda, koji ga je zauvek obeležio.
U ekskluzivnom razgovoru za Nova.rs, reper se priseća prvih ljubavi, razočaranja, prvih koraka u muzici, ali i nezaboravnog pulsa ulice koja ga je formirala kao umetnika i čoveka. Od nostalgije za detinjstvom do refleksije o promenama koje grad donosi, Rasta otvoreno deli uspomene i anegdote koje su ga inspirisale da stvori svoj jedinstveni „geto glamur“.

Danas ste objavili novu pesmu „Sarajevska“ – kakvu priču kriju stihovi?
„Stihovi predstavljaju geološki jedan kraj, a suštinski jedan mentalni sklop. To znači – jedan geto glamur. To je kad imaš dušu u sredini, a oko nje beton, neboderi, Beograd na vodi, Skyline, reklame, svetla, ali ti i dalje ostaješ isti. To je ta kontradikcija – lepotu tražiš u haosu, red u neredu, svoj mir među sirenama i bagerima. ‘Sarajevska’ je zapravo moj pogled na grad iz kog sam potekao, ali i na sve nas koji smo odrasli između realnosti i sna. To je pesma o ljudima koji nose grad u sebi, a ne o zgradama i asfaltu. Beograd se menja, ali mentalitet ostaje isti – uvek malo beton, malo emocija. I to je taj geto glamur koji me zauvek obeležio.“

Šta Vam prvo pada na pamet kada pomislite na Sarajevsku ulicu? Možete li se setiti neke anegdote iz detinjstva?
„Detinjstvo. Kad pomislim na Sarajevsku, sve mi proleti kroz glavu kao film. Tu sam sve prvi put. Zato sam vezan za taj kraj. Od 2011. ne živim tamo, ali svaki put kad prođem Sarajevskom, osetim kao da se vraćam kući. Tamo su ljudi koji su me naučili šta znači lojalnost i šta znači poštovanje. Volim da odem dole, da popijem kafu, da snimim spot, da čujem taj puls koji me vratio u život više puta. I iskreno — planiram da se vratim.“

Kako je okruženje u Sarajevskoj uticalo na Vašu ličnost i stavove i koje uspomene iz tog perioda su Vam i danas najinspirativnije?
„Sarajevska me izgradila u svakom smislu. To je jako specifična ulica — u centru si grada, a zapravo si u radničkom naselju. Tu žive ljudi svih slojeva — majstori, profesori, vozači, umetnici, doktori, ljudi koji rade po ceo dan, i oni koji sanjaju ceo život. Kroz tu ulicu sam kao klinac čuo hiljadu priča — o borbi, o dostojanstvu, o preživljavanju, o ponosu. I mislim da me to formiralo više nego bilo koja škola. Sarajevska mi je otvorila glavu — naučila me da život nije crno-beli film, nego da svaka boja ima svoje razloge. Ne bih voleo da sam negde drugde odrastao. “

Postoji li neki događaj iz mladosti u Sarajevskoj koji pamtite i koji je posebno oblikovao Vaš kreativni izraz?
„Mnogo stvari se tu dogodilo. Tamo smo imali prvi studio i prvi kućni studio i svoju diskoteku i sve je to nekako kroz život uticalo na to da me oblikuje u ono što sam danas. Sve veliko mi se desilo tamo: prva ljubav, prvo razočaranje, prvo bavljenje muzikom, prvi put sam tamo osetio da me ljudi prepoznaju zbog toga što se bavim muzikom. Svašta je u Sarajevskoj uticalo na moj kreativni izraz, od sitnih stvari do baš velikih životnih stvari. Sve je to bilo spontano, ali zapravo to su bile prve lekcije o muzici, produkciji, publici, emociji.“

Ako danas prođete kroz Sarajevsku, da li je ista kao kada ste Vi odrastali ili je promenila svoj karakter?
„Sarajevska će uvek biti ista i nju neće moći da promeni ništa i niko i to je evidentno i sada jer se sve okolo izgradilo, samo je ona ostala netaknuta. Mislim da u celoj ulici ima ukupno možda 2 zgrade koje su izgrađene nakon 2005. Godine. Sve je ostalo autentično. Sarajevska je Sarajevska u svakom smislu.“
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare