0
Nakon tri decenije pisanja ili je možda preciznije reći lajanja na zvijezde, došao je trenutak i za ovakav naslov.
PROČITAJTE JOŠ:
Ne samo zato ili najmanje zato što, kako reče premijer, „ovu Vladu ruše svi, i pozicija i opozicija i okruženje i centar i niko je ne doživljava kao svoju”. Pa da ja opet budem u manjini.
Još manje zato što je prvih 100 dana Vlade za čistu peticu i za bravo Šefe, jer sam u jednom od nedavnih tekstova napisao da samo tri minisitra zaslužuju prelaznu ocjenu, a među njima nije bio Prvi.
Razlog za ovakav naslov nije ni odluka jednog premijera da smijeni jednog ministra, iako se to dešava prvi put u tri decenije našeg višepartizma a povoda za takve odluke bilo je ne na desetine već i na stotine.
Tek bi bilo tragikomično, a ne samo neosnovano, slaviti jednu odluku aktuelnog premijera jer ona ide u susret inicijativi aktuelne opozicije koja je za tri decenije dok je vladala i harala državom prećutala ili relativizovala svakovrsne i mnogobrojne zločine, od same Srebrenice, preko Štrbaca i Herceg Novog, do zločina kriminalnog udruživanja, preko zločina pljačke sopstvenih građana i devastacije životne sredine i resursa, do zločina progona i ubistava neistomišljenika. Najmanje takva dotrajala i potrošena politička grupacija ima osnova da traži bilo čiju ostavku, osim da bi, eto, simulirala kako postoji i kako je aktivna u parlamentu.
Dakle, ono zbog čega Krivokapić zaslužuje bravo jeste povod za odluku o razrješenje ministra Leposavića. Riječ je o vrijednosnom aspektu. “Priznati krivicu nikada nije bilo lako, ali se duguje žrtvama i istini… Morate sebi priznati istinu, priznati krivicu – ne poricati je. Time se stvara osnova za pomirenje sa susjedima, ali i za liječenje pukotina u sopstvenom društvu. Svi ste pozvani da prepoznate istinu i da tražite i omogućite pomirenje kako biste otvorili put za bolju budućnost”, poručio je nedavno njemački ambasador Robert Veber, pozivajući se na iskustvo svoje zemlje i naroda.
Bravo za premijera, baš zbog toga što je smijenio jednog ministra koji je relativizovao težinu zločina počinjenog u našoj bliskoj prošlosti. A bez toga nema pomirenja i nema budućnosti.
Bravo za premijera, jer je on prvi, ne samo u Crnoj Gori već u čitavom regionu, sankcionisao člana svog kabineta zbog relativizacije jednog zločina. Svjedoci smo obrnutog procesa, da se susjedi sa Balkana utrkuju u disciplini minimiziranja zločina počinjenih od strane pojedinaca, a sve u ime istih tih naroda.
Bravo za premijera, jer nijedan njegov hrvatski kolega nije smijenio nekog svog ministra zato što je relativizovao ili umanjio zločin u Jasenovcu ili zato što je na sličan način promovisao i branio pravo takozvanih hrvatskih domoljuba na crnu ustašku košulju i pozdrav Za dom spremni.
Bravo za premijera, jer nijedan od lidera tri naroda u Bosni i Hercegovini nije sankcionisao nekog od svojih kolega zbog relativizacije ili negiranja onog što su napravili Karadžić i Mladić u Srebrenici, Naser Orić u Bratuncu ili general Praljak u Mostaru (bez namjere da se izjednačava ili mjeri pojedinačna težina pomenutih zlodjela). Dodik, Izetbegović i Čović nikad se lično nijesu suočili sa tim zločinima, tako da nijesu mogli vidjeti, a još manje sankcionisati, takav problem kod svojih ministara ili gradonačelnika.
Bravo za premijera, jer se nijedan od prvih ministara u Srbiji nakon 5. oktobra nije suočio sa težinom zločina u Srebrenici, još manje su zbog brojnih izjava relativizacije ili čak negiranja genocida pozivali na odgovornost svoje najbliže saradnike. Već prve reakcije Vučićeve propagande na odluku Krivokapića pokazuju da slijedi novi talas nasilja prema premijeru susjedne države pod izgovorom izdaje srpstva i onih koji su ga glasali.
Bravo za premijera, jer je pokazao da oko univerzalnih vrijednosti nema kalkulacije. Sada su na potezu lideri DF-a. Da li će oni prihvatiti da je interes i njihovih glasača da ne prećutkuju ili ne relativizuju zločin ili je Mandiću i družini lagodnije da ostanu marionete i odrađuju posao za samog Vučića koji, eto, nepogrešivo reprezentuje interese i brani obraz svih Srba svijeta, od Novog do Tokija. Takođe, ovo je prvi veliki test za Demokrate koje su dosad bildovale stranački rejting po sistemu “ja nisam odavle”. Sada će se jasnije pokazati da li su Bečić i drugovi građanska partija evropskog centra ili su samo političko krilo DF-a.
Bravo za premijera, jer je i ovom odlukom i samim obrazloženjem nokautirao komitsko-patrijotski blok koji je svom vođi Đukanoviću davno oprostio lični doprinos Srebrenici, Vukovaru, Dubrovniku, a da ne govorim o ostalim zločinima iz oblasti korupcije i pljačke sopstvenih građana.
Bravo za premijera, jer kako god da se završi ova epizoda, on je povukao potez koji ga, čak i da za par nedjelja ostane bez trona, upisuje u knjigu značajnih lidera Crne Gore – donio je odluku svjestan specifičnog trenutka u kome ovu Vladu ruše svi, i pozicija i opozicija, i okruženje i centar, i niko je ne doživljava kao svoju.
Ni ja. Ali, ponavljam – bravo za premijera.
***
Pratite nas i na društvenim mrežama:
