Predsednik SDSS-a i saborski poslanik Milorad Pupovac bio je gost u Novom danu na hrvatskom N1 i komentarisao političke događaje među kojima su otkazivanje festivala u Benkovcu, pretnje književniku Jergoviću, Thompsonov koncert, ustaški povici u Saboru...
Pupovac kaže kako je u Hrvatskoj dopušteno manifestovanje poruka mržnje, netolerancije i protivustavnih poruka:
„To se događa jer nema adekvatnih reakcija na to. Ako se u Saboru može pozdravljati ustaškim pozdravom ZDS, ako se u centru Zagreba to isto čini i na nizu drugih mesta, ako se popularni pevači pretvaraju u nacionalne ikone koje tumače hrvatsku istoriju i određuju okvire za njeno razumevanje, onda je relevantno ono što se čuje na Hipodromu. Ako je to tako, onda mi kao društvo imamo ozbiljan problem. Vraćamo se u tradiciju da narodni pevači, guslari formiraju istorijsko mišljenje – otprilike smo došli u tu situaciju.“
Komentarisao je i poruku Marka Perkovića Thompsona da je Jugoslavija mrtva, odlazak premijera Andreja Plenkovića s porodicom na generalnu probu na Hipodromu te izjave političkog vrha nakon koncerta:
„Jugoslavija je odavno mrtva i nema ljudi koji bi je obnavljali, nema politika koje bi je obnavljale. Nije pitanje zemlje koje više nema, ali ako ćete svakoga ko će izneti progresivne ideje, zahtev za građanskim tipom društva, proglašavati zagovornikom Jugoslavije, onda zagovarate nešto što je protivustavno i protiv Hrvatske.“
„Postoje ljudi koji misle da Hrvatska treba biti predvodnica zagovaranja promene političke paradigme u Evropi, da Hrvatska treba biti pionir u tome kako će se nove neokonzervativne, nacionalističke, izrazito desne i nemoderne politike uvesti kao politički obrazac za celu Evropu. Da mi iz naše pozicije zagovaramo takvu stvar, to nije samo pretenciozno nego i opasno“, dodaje Pupovac za N1.
Na pitanje treba li odgovor na ovakve pojave u društvu biti snažniji, kaže:
„Ako mnogi ćute, kao što ćute najmoćniji ljudi u državi, zašto mislite da bismo mi trebali nadomestiti manjak antifašističke kulture i očuvanja civilnog društva. Nije me strah, ali me strah za budućnost ove zemlje, a sve strahove koje smo mogli doživeti – doživeli smo. Brine me odsustvo sluha i istinskog patriotizma i da se zaustavi ono što ne može biti dobro za ovu zemlju. Ako ljudi koji imaju moć da nadziru službe, vojsku, funkcionisanje vlasti misle da će im to politički naštetiti i tome daju prednost, a ne tome kakva je politika koju vode, koliko je ona dobra za društvo, a ne za politički rejting i opstanak – izgleda da smo došli u tu fazu da manje brinemo o tome šta je dobro za društvo, a više o tome kako opstati u politici.“
Predsednik SDSS-a navodi da vladajući vrlo dobro znaju o čemu se radi:
„Da nije reč o levoj histeriji, da nije reč ni o kakvom zlonamernom govoru o tome šta ne valja u našoj politici, ali je to postalo rutina političkog prepucavanja i sastavni deo nebrige o budućnosti.“
Govoreći o pretnjama književniku Miljenku Jergoviću, Pupovac je rekao:
„Da sam ja premijer, iskazao bih neslaganje s takvim neukim komentarom. Ne možete na očitu pretnju smrću, zastrašivanje nekoga ko predstavlja najznačajnija imena hrvatske književnosti, pretvoriti u tu vrstu mete, dopustiti tu vrstu lepljenja flastera preko usta, psihološko stanje u kojem će svaki put pogledati šta piše na zgradi – kao što doživljavaju mladi s alternativne i društvene scene u Benkovcu.“
„Neki ljudi su shvatili nakon Hipodroma, Sabora, da mogu i trebaju tako nastupati. Njihove interpretacije dolaze iz pristupa u kojem nije važno šta kažu knjige. Program nije važan sam po sebi. I ranije je bilo nekih lokalnih poruka sa govornica za koje čovek ne bi očekivao da izađu iz jevanđeoskog hrišćanskog duha, ali su izlazile. To da se jedan iskorak na šibenskom i benkovačkom području sada želi ugasiti – to je poruka mraka. Ti ljudi zahvaljuju premijeru i Vladi čiju ministarku napadaju, a to bi trebalo da bude razlog za duboku brigu premijera i same Vlade“, kaže Pupovac.
Predsednik SDSS-a komentarisao je i medijske navode o mogućem preslagivanju Vlade i rekao da SDSS-u niko nije pristupio u tom smeru i da ne razmišljaju o tome.
„Ako se politika u našem društvu odluči zaustaviti procese koji predstavljaju pretnju postignućima u sferi politike, političke kulture, slobode, prava – mi ćemo sigurno naći način kako da tome damo doprinos i priključimo se. Razgovarati u ovom trenutku o modelu o kojem smo razgovarali nakon izbora – to nije dovoljno.“
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare