Talasi međunarodnog priznanja Palestine – najpre od strane Velike Britanije, Kanade, Australije i Portugala i Francuske – dali su Palestini do sada najjaču diplomatsku podršku. Međutim, otvaraju i jedno staro pitanje: ko bi mogao da vodi državu?
Palestina ispunjava dva ključna kriterijuma iz Montevidea: stalno stanovništvo i sposobnost održavanja međunarodnih odnosa.
Ali još uvek nema jasno definisane teritorije ni funkcionalne vlade. Istočni Jerusalim, Zapadna obala i Gaza razdvojeni su izraelskom okupacijom i naseljima, a Gaza je posle skoro dve godine rata razorena. To otežava bilo kakvu realnu upravu.
Palestinci žive pod dvema vlastima: Hamas vlada Gazom, a međunarodno priznata Palestinska uprava (PA) Zapadnom obalom. Mahmud Abas vodi PA još od 2005, dok Hamas od 2007. drži Gazu.
Nisu održani izbori već 18 godina, pa nijedan Palestinac mlađi od 36 nije glasao na nacionalnim izborima. Rastu cinizam i nezadovoljstvo, dok se političko jedinstvo čini daljim nego ikada.

U tom vakuumu jedno ime se često pominje: Marvan Barguti. Ovaj visoki član Fataha bio je simbol Druge intifade, ali je u izraelskom zatvoru od 2002. godine. Najnovija anketa pokazuje da bi čak 50% Palestinaca njega izabralo za predsednika – mnogo više nego aktuelnog Abasa.
Iako Hamas traži njegovo oslobađanje u razmenama zatvorenika, Izrael za sada ne daje znak da bi ga pustio na slobodu.
Zapad i arapske zemlje koje su usvojile „Njujoršku deklaraciju“ traže da Hamas preda vlast u Gazi i oružje Palestinskoj upravi. Hamas je signalizirao da bi vlast prepustio nezavisnoj administraciji tehnokrata, ali još nema dogovora.
Mahmud Abas je pak gotovo devedesetogodišnjak bez podrške na terenu. Mnogi Palestinci i analitičari tvrde da je potrebna nova generacija rukovodstva, ali uslovi za njen nastanak su veoma ograničeni.
Nova priznanja, kako kaže bivša savetnica Dijana Butu, „mogu biti dragocena, ali sama po sebi ne menjaju realnost“. Potrebno je jedinstveno rukovodstvo, održavanje izbora i obnova institucija. Bez toga, ni simbolička podrška sveta ne može pretvoriti Palestinu u funkcionalnu državu.
Dok Izrael nastavlja širenje naselja i preti aneksijom, a SAD blokiraju punopravno članstvo u UN, budućnost palestinske državnosti ostaje neizvesna.
Jedno je sigurno – ako i kada Država Palestina zaista zaživi, moraće da pronađe lidera koji ima legitimitet među sopstvenim narodom i može da objedini razjedinjene teritorije i političke frakcije.