Sedmog oktobra 2023. godine, hiljade boraca Hamasa probile su granicu i ušle u južni Izrael, napavši vojne baze, kibuce i muzički festival Nova u Reimu.
Dve godine nakon najkrvavijeg napada na Izrael u njegovoj modernoj istoriji, zemlja obeležava godišnjicu 7. oktobra podeljena i iscrpljena od rata koji ne prestaje. Dok porodice žrtava i otetih organizuju glavne komemoracije, a ne sama vlada, izraelsko društvo se i dalje bori sa dubokim posledicama napada Hamasa iz 2023. godine — događaja koji je zauvek promenio Bliski istok.
Kako piše AP, glavna memorijalna ceremonija u Tel Avivu organizovana je od strane udruženja porodica poginulih i nestalih, što samo potvrđuje koliko je poverenje u vladu Benjamina Netanjahua oslabilo. Mnogi Izraelci ga smatraju direktno odgovornim za bezbednosni slom i neuspeh da obezbedi oslobađanje preostalih talaca.

U kibucu Nir Oz, gde su 65 stanovnika ubijeni ili odvedeni u Gazu, održana je posebna komemoracija. Posetioci su, kako prenosi Politiko, „ćutke stajali ispred spaljenih kuća, dok su imena poginulih i nestalih čitana uz zvuk šofara“.
Sedmog oktobra 2023. godine, hiljade boraca Hamasa probile su granicu i ušle u južni Izrael, napavši vojne baze, kibuce i muzički festival Nova u Reimu. U svega nekoliko sati, prema podacima BBC-ja, ubijeno je oko 1.200 ljudi, mahom civila – žena, dece i staraca.
Teroristi su išli redom, neke žrtve odmah ubili, neke mučili, silovali a mnogi napadači su snimali i direktno prenosili užas na društvenim mrežama.
Hamas je tada odveo 251 osobu kao taoce. Većina je oslobođena tokom privremenih prekida vatre i razmena, ali prema podacima izraelske vlade, 48 ljudi se i dalje nalazi u Gazi, a oko 20 njih se smatra živima.
Napad je pokrenuo brojna pitanja o kojima se i dalje raspravlja: kako je Hamas uspeo da sprovede tako koordinisan napad pred očima izraelskih obaveštajaca, zašto kibuci nisu bili dovoljno obezbeđeni i da li su napravljeni propusti u koordinaciji između policije, vojske i organizatora festivala.
Posledica napada je i niz sukoba koji se proširio na ceo region. Tokom 2024. i 2025. godine Izrael se sukobio sa iranskim saveznicima u Libanu, Siriji i Jemenu, dok je u junu izbio i 12-dnevni rat sa Iranom, u kojem je, prema Tajms of Izrael, ubijeno više visokih iranskih generala i naučnika povezanih s nuklearnim programom.
Dve godine kasnije, Gaza je gotovo uništena. Prema podacima Ministarstva zdravlja u Gazi, pod kontrolom Hamasa, poginulo je više od 67.000 ljudi, od kojih su polovina žene i deca. Izrael osporava ove brojke, ali većina međunarodnih organizacija, uključujući Hjuman rajts voč i Ujedinjene nacije, navodi da su one „najpouzdaniji pokazatelj razmera razaranja“.

Izraelska ofanziva raselila je oko 90 odsto stanovništva Gaze, a, kako prenosi Al Džazira, južni gradovi poput Rafaha i Kan Junisa suočavaju se sa glađu i kolapsom zdravstvenog sistema.

Fotografije otetih i dalje vise na zgradama i autobuskim stajalištima širom Izraela. Svake subote, porodice okupljene u okviru Foruma nestalih i otetih organizuju proteste u Tel Avivu, zahtevajući od vlade da pristane na novi mirovni plan koji bi omogućio razmenu.
Prema izveštajima medija, u Gazi se i dalje nalazi dvadeset talaca za koje se veruje da su živi – među njima su izraelski vojnik Matan Angrest; blizanci Gali i Ziv Berman koji su proslavili 28. rođendan u zatočeništvu; Elkana Bohbot, mladi otac odveden sa festivala Nova; Rom Braslavski, član obezbeđenja na istom festivalu; Nimrod Kohen, vojnik od 21 godinu; braća Ariel i David Kunio, čiji otac Luis redovno piše apele u izraelskoj štampi; Evjatar David, čiji je snimak iz zatočeništva prošlog leta potresao zemlju; Gaj Gilboa-Dalal, čiji brat Gal svakodnevno vodi kampanju za njegovo oslobađanje; Maksim Herkin, državljanin Rusije i Izraela; Ejtan Horn, omladinski vođa poznat po radu sa imigrantima; Bipin Džoši, student iz Nepala; Segev Kalfon, student i pekar iz Tel Aviva; Bar Avraham Kuperštajn, dobrovoljac koji je pomagao ranjenima; Omri Miran, otac dvoje dece; Ejtan Avraham Mor, pripadnik obezbeđenja na festivalu; Tamir Nimrodi, tinejdžer otet bez obuće i naočara; Josef-Haim Ohana, mladić koji se spremao za pilotski kurs u SAD; Avinatan Or, čija je devojka Noa Argamani oslobođena prošle godine; Matan Zangauker, otet zajedno sa devojkom Ilanom Gricevski koja je oslobođena 2023. godine; i Alon Ohel, dvadesetčetvorogodišnjak koji ima i srpsko državljanstvo.
Njegova majka Idit Ohel rekla je za ABC News: „Videla sam njegov osmeh na propagandnom snimku Hamasa – trajalo je delić sekunde, ali za mene je to bilo kao da sam ga zagrlila.“
Premijer Benjamin Netanjahu suočen je sa najvećom političkom krizom u karijeri. Kako piše Gardijan, njegovo odbijanje da pristane na trajni prekid vatre dok Hamas ne bude potpuno uništen izazvalo je masovne proteste i podelilo zemlju.
Izrael je, prema oceni Politika, „danas izolovaniji nego ikada“ – brojni saveznici traže prekid vatre, dok Međunarodni krivični sud razmatra nalog za hapšenje Netanjahua zbog „upotrebe gladi kao metode ratovanja“. Tel Aviv te optužbe odbacuje i tvrdi da vodi „zakonit rat samoodbrane“.
Jevrejske zajednice širom sveta obeležile su drugu godišnjicu napada memorijalnim skupovima i molitvama. U Parizu, Njujorku, Torontu i Sidneju održane su komemoracije za 1.200 ubijenih Izraelaca i 48 talaca koji su i dalje u Gazi.
Prema Džerusalim postu, Hamas je istog dana objavio video kojim je napad nazvao „slavnim danom“. U snimku se pojavljuje lider pokreta Jahja Sinvar, dok narator hvali „hrabre borce koji su branili svoju zemlju i veru“. Ova poruka izazvala je oštre osude širom sveta, uključujući i od strane Evropske unije i Saveta bezbednosti UN.
Dok se zemlja priseća žrtava, u egipatskom letovalištu Šarm el Šeik održani su indirektni pregovori između izraelskih i palestinskih izaslanika o novom mirovnom planu predsednika Donalda Trampa, piše Rojters. Plan predviđa postepeno povlačenje izraelskih trupa, razmenu talaca i uspostavljanje međunarodne misije nadzora.

Međutim, stavovi dve strane ostaju nepomirljivi: Izrael odbacuje svako rešenje koje ostavlja Hamas na vlasti, dok palestinska strana traži garancije za buduću nezavisnost.
Dve godine posle 7. oktobra, Izrael i Gaza ostaju zarobljeni u krugu osvete i očaja. Kako piše Politiko,„zemlja koja je nekada verovala da kontroliše svoju sudbinu sada se bori da pronađe smisao u ratu bez pobede“.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare