Naša diplomatija koja ima slavnu istoriju se oslanjala i uvek će se oslanjati na karijerne diplomate koji su gurnuti u stranu da bi ljudi iz komunalnih preduzeća i opštinskih odbora SNS seli na njihova mesta. Za novac koji građani Srbije odvajaju za njih, otišli su u inostranstvo kako bi bili taksi servis zvaničnicima Vučićevog režima i na sastancima slušali tirade o njegovoj nepogrešivosti i tekstove iz Informera kao spoljnu politiku ove vlasti. To je fijasko i moramo sve učiniti da Srbiju odvojimo od Vučića jer će celu zemlju gurnuti u provaliju, kaže u intervjuu za Novu, potpredsednik Stranke slobode i pravde Borko Stefanović.
U Beogradu je održana Ambasadorska konferencija, a uoči njenog održavanja ste poslali otvoreno pismo našim diplomatama sa predlogom pitanja koje treba da postave ministru spoljnih poslova Marku Đuriću. Između ostalog i „dokle će uništavati srpsku diplomatiju stranačkim kadrovima bez potrebnih kvalifikacija koji često ni jezik ne znaju, neretko imaju i kriminalni dosije“. Ko ima kriminalni dosije među srpskim ambasadorima?
Ima dosta ljudi koji su poslati u inostranstvo na ambasadorska mesta, ali ne samo na ambasadorska, a koji imaju krivična dela u sopstvenoj prošlosti. Ne bih sada iznosio imena, ali ima ih sigurno određen broj koji je nedopustiv za dilpomatiju bilo koje zemlje. O tome smo govorili kad su i te nominacije bile na dnevnom redu. To nije privuklo preveliku pažnju javnosti, što pokazuje da su naši građani oguglali na mnogo veće probleme, a kamoli na kadorovsku politiku naprednjačke diplomatije.
Dodatni problem je što tu ima i ljudi koji ne znaju jezik zemlje u koju odlaze, što nije uvek nužno, ali za neke važne centre je neophodno. Tih primera ima dosta. U mom pismu sam se najviše osvrnuo na krah naše spoljne politike pod SNS-om, na činjenicu da su Aleksandar Vučić i SNS Srbiju doveli u bezizlaznu situaciju.
Odgovorio vam je Marko Đurić, rekavši da ste sastavili „listu za odstrel kadrova MSP“. Kako to komentarišete?

Pre svega, Marko Đurić nije pažljivo pročitao pismo. Tu jasno piše da su u pitanju ljudi kojima se ja pismom ne obraćam i da su u pitanju ljudi koji su predloženi od SNS za ambasadore i generalne konzule ili su članovi te stranke ili SNS. Ne vidim šta je sporno i zbog čega se stide činjenice da su ih predložili Marko Đurić i drugi ljudi iz SNS. Obratio sam se profesionalnim i poštenim diplomatama koji su gurnuti i stranu i koji mogu samo da posmatraju kako režim uništava spoljnu politiku i situaciji izazovnoj za našu zemlju.
Spočitao vam je i odgovornost za niz stvari koje su se desile tokom vašeg mandata u MSP, između ostalog, da je tada 100 zemalja priznalo nezavisnost KiM, postavljanje administrativnih prelaza, uvođenje kosovskih registarskih oznaka itd. Ta se priča iznova ponavlja, kako na to odgovarate?

Uvek sam na te laži odgovarao kad god sam imao priliku. Sve optužbe u vezi sa Kosovom i Metohijom i pregovaračkim procesom sam vodio pred sudovima i svaki slučaj sam dobio. Dakle, administrativni prelazi na Kosovu i Metohiji su postavljeni 1999. godine kao kruna katastrofalne politike Srpske radikalne stranke i SPS-a. Nisam mogao da postavim prelaze koji su već postavljeni 1999. godine. Druga stvar, registarske tablice su izdavale i izdaju vlasti u Prištini. Ono što smo mi dogovorili jeste da RKS tablice sa grbom Kosova ne mogu da uđu na teritoriju centralne Srbije, već isključivo KS UNMIK tablice, što su Marko Đurić i Aleksandar Vučić odobrili, dozvolivši vozilima sa RKS ulazak u centralnu Srbiju. Time su izbacili Srbiju sa Kosova, njene institucije, prihvatili carinu na prelazima i prihvatili kosovske zakone, tužilaštvo i sud i dali im pozivni broj u zamenu za ZSO koja nije ni zaživela.
Od naših diplomata, na otvoreno pismo odgovorio vam je samo ambasador u Švajcarskoj Ivan Trifunović. Zašto se samo on osetio prozvanim?
Verovatno su njega odredili da mi odgovori, ali mogu da kažem, bolje da nije odgovarao. Kao što ste mogli da vidite, svi u dipomatskoj zajednici znaju ko su kadrovi koje je SNS poslao u inostranstvo da budu izvršioci njihove katastrofalne politike. Dr Trifunović se našao prozvanim za nešto što neko nije ni rekao. Ono što je činjenica, a što on izbegava da kaže, jeste da su njega predložili Aleksandar Vučić i Marko Đurić, zato što je bio sa njima u jako dobrim odnosima i pomagao je Đuriću u Vašingtonu kao američki državljanin i registrovani republikanac. Međunarodne konvencije ne sprečavaju da ljudi da sa dvojim državljanstvom budu ambasadori, osim da je to loše i neprihvatljivo u zemlji iz koje su ti državljani.
Moram da kažem da to nije uobičajeno i da se dosta pitanja može postaviti u vezi sa tim. Trifunović je poznati litijum lobista i čovek koji je napravio zgradu na Vračaru, koju ovde nazivaju „krivi toranj na Slaviji“.
U odgovoru vam je napisao da ste sva pitanja mogli da mu postavite tokom potvrđivanja ambasadorskog mandata, na sednici Spoljnopolitičkog odbora Skupštine, ali da niste bili tu. Da li je to tačno i ako jeste, zašto niste prisustvovali toj sednici?
Tačno je da nisam bio tu zato što nisam prisutan na svakoj sednci, jer sam bio u inostranstvu na službenom putu. Ima situacija i gde SNS pravi javna slušanja teza novopostavljenih ambasadora, ali svaki put to zatvore za javnost, jer pokušavaju za zaštite činjenicu da je većina tih ljudi partijski postavljena. Sve što mi njima tamo kažemo ostaje zatvoreno, jer nas ograničava odluka, kao da u njihovim tezama ima bezbednosno osetljivih podataka.
Kako komentarišete to što je Aleksandar Vučić na Ambasadorskoj konferenciji rekao da nismo dobili podršku nove američke administracije, na način koji smo očekivali?

Aleksandar Vučić i cela ova njegova vlast se 13 godina ponašaju kao pijani kockari i milioneri sa našim novcem i onda kukaju. Aleksandar Vučić kuka javno do nepodnošljivosti. Eto, Amerikanci nisu pristali da ih on korumpira i da im zgradu Generalštaba za male pare. Mi u stvari vidimo Vučića kome je strašno žao što je pogrešno procenio američku administraciju, misleći da može da ih korumpira kao što korumpira glasače u Mionici televizorima i belom tehnikom. On ne može da veruje da svet ne funkcioniše kako je navikao u Srbiji.
Kako biste danas opisali našu diplomatiju?
Naša diplomatija je, kao i cela Srbija, zarobljena. Spoljna politika je doživela potpuni krah. Ni na istok, ni na zapad, ni na sever, ni na jug – vrte se u krug. Sa svima su u svađi, zaustavili su evropsku integraciju, posvađali se sa Vašingtonom… Očekuje se primena novog američkog zakona koji će dovesti do individualnih sankcija za ljude iz režima koji krše prava ljudi i bave se korupcijom. Dakle, ne sankcije za ceo narod, već za pojedince. U toj situaciji mi vidimo Vučića koji je priteran uza zid, ne zna više šta da radi sa jedinim ciljem da što duže ostane na vlasti i da nastavi sa krađom novca.
Naša diplomatija koja ima slavnu istoriju se oslanjala i uvek će se oslanjati na karijerne diplomate koji su gurnuti u stranu da bi ljudi iz komunalnih preduzeća i optšinskih odbora SNS seli na njihova mesta. A onda da bi za novac koji građani Srbije odvajaju za njih otišli u inostranstvo, kako bi bili taksi servis zvaničnicima Vučićevog režima i na sastancima slušali tirade o nepogrešivosti Aleksandra Vučića i tekstove iz Informera kao spoljnu politiku ove vlasti. To je fijasko i moramo sve učiniti da Srbiju odvojimo od Vučića jer će celu zemlju gurnuti u provaliju.