Skoro godinu i po dana od smrti Dalibora Dragijevića u borskoj policiji istraga kao da nije mrdnula sa mrtve tačke, a u odgovoru Višeg javnog tužilaštva u Nišu koja vodi ovaj predmet, rečeno je da su u toku konsultacije sa Sektorom unutrašnje kontrole MUP Srbije. Godinu i po dana nakon mučnog prebijanja čoveka u policijskoj stanici praktično ništa nije urađeno.
Na pitanje redakcije portala Nova.rs o toku istrage o smrti Dalibora Dragijevića koji je pretučen do smrti tokom ispitivanja u prostorijama borske policije, Više javno tužilaštvo u Nišu je poslalo sledeći odgovor:
„Imajući u vidu da je obaveza organa postupka da spreči svako ugrožavanje, ometanje i otežavanje vođenja predistražnost postupka, u ovom trenutku nismo u mogućnosti da javnosti pružimo odgovore na sva pojedinačno postavljena pitanja“, navodi se u odgovoru VJT u Nišu.
„Takođe Vas obaveštavamo da predistražni postupak pred Višim javnim tužilaštvom u Nišu u predmetu koji je formiran radi preduzimanja mera i radnji u cilju utvrđivanja okolnosti pod kojima je dana 07. aprila 2024. preminuo D.D. iz sela Zlot još uvek nije okončan, budući da su na osnovu svih dokaza prikupljenih u toku predistražnog postupka u toku konsultacije sa pripadnicima Sektora unutrašnje kontrole, MUP, Beograd radi daljeg postupanja u predmetu“, odgovoreno je iz VJT u Nišu.
To znači da je preistraga i dalje u toku i da godinu i po dana nije bilo apsolutno nikakakvih konkretnih pomaka u istrazi. Reč je o slučaju čoveka koji je prebijen nasmrt u policijskoj stanici u Boru, a osumnjičeni za to delo su na slobodi.
Dalibor Dragijević iz mesta Zlot, kraj Bora, uhapšen je 6. aprila prošle godine, zbog sumnje da je pomogao svom bratu Dejanu Dragjeviću da premesti telo dvogodišnje Danke Ilić, za čije ubistvo su optuženi Dejan Dragijević i Srđan Janković. MUP Srbije objavio je da je Dalibor Dragijević preminuo u službenim prostorijama a da je uzrok smrti prirodan, što je navodno konstatovao mrtvozornik. Nakon obavljene autopsije na Institutu za sudsku medicinu, ustanovljeno je da je MUP slagao, jer su na telu preminuog konstatovane brjne povrede koje su dovele do njegove smrti.
Njemu su bila polomljena rebra sa obe strane grudnog koša, imao je podlive po celom talu, a na tabanima mu se meso odvojilo od kostiju od batina.

Iako bi trebalo da se zna ko je ispitivao osumnjičenog i pokušao batinama da iznudi priznanje, u toku je još uvek predistražni postupaik.
Ceo slučaj je izmešten iz Višeg tužilaštva u Zaječaru u VJT u Nišu, da ne bi bilo pritisaka i uticaja na rad tužilaštva, što je uobičajena praksa u takvim slučajevima. Ipak, izmeštanje nije dalo nikakvih rezultata, jer je postupak još uvek u predistražnoj fazi i još uvek daleko od podizanja optužnice. Čini se da državne institucije sabotiraju istragu o ovom, najbrutalnijem slučaju policijskog zlostavljanja i mučenja u Srbiji poslednjih godina, koji se završio smrću osumnjičenog.

Danka Ilić stara 2 godine nestala 26. marta 2024. godine iz dvorišta kuće u Banjskom polju kraj Bora, dok je bila u društvu majke i starijeg brata.
Istog dana krenula je opsežna potraga za devojčicom u kojoj je učestvovala policija, vatrogasci-spasioci, meštani, a korišćeni su i dronovi i psi tragači. Ipak, dete nije pronađeno, a potom su uhapšeni Dejan Dragijević i Srđan Janković, radnici JKP „Vodovod“ iz Bora, koji su tog dana očitavali vodomere u Banjkom polju.
Njima se optužnicom stavlja na teret da su dete prvo udarili kolima, potom stavili u automobil. Kada se devojčica osvestila i počela da plače, udavili su je. Njeno telo su bacili na divlju deponiju, a kasnije su se, navodno, braća Dragijević vratila i premestila leš devojčice na drugo, za sada nepoznatu lokaciju. Telo malene Danke nikada nije pronađeno, niti bilo kakav fizički trag, niti DNK niti u službenom automobilu ni na službenom automobilu, kao ni na deponiji na kojoj je, prema navodima optužnice, prvo bačeno telo.