Bivši sekretar Sekretarijata za poslove legalizacije objekata u Gradskoj upravi grada Beograda Nemanja Stajić uhapšen je u velikoj akciji tužilaštva i policije, zajedno sa bratom Novakom i još nekoliko osoba. Sumnjiče se da su nezakonitim legalizacijama objekata pribavili imovinsku korist od više od 6.5 miliona evra različitim investitorima tih objekata, a ovo nije prvi put da se Stajić nađe u fokusu javnosti. Pre nekoliko godina pominjao se u slučaju bespravnog rušenja objekata u Savamali, te se postavlja pitanje da li će ga tužilaštvo konačno ispitati povodom slučaja koji do danas nije dobio sudski epilog.
Kako je saopštilo Više javno tužilaštvo, Nemanja Stajić i njegov tadašnji zamenik Jovan Kovačević, aktuelni rukovodilac Odeljenja za područje opštine Vračar tog Sekretarijata, sumnjiče se da su nezakonitim legalizacijama objekata pribavili imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 6.5 miliona evra različitim investitorima tih objekata, odnosno podnosiocima zahteva za legalizaciju.

U akciji su uhapšeni su i Stajićev brat Novak, kao i I.K, N.V, S.T, T.T.S. i B.J.
Protiv Stajića je istraga pokrenuta još 2022. godine zbog sumnje da je počinio zloupotrebe u vezi sa legalizacijom zemljišta u javnoj svojini. BIRN je tada pisao o Stajićevoj divljoj gradnji u Mirijevu, a reč je o kompleksu zgrada u Ulici Vlastimira Đuze Stojiljkovića. I pored pisanja medija, istraga na kraju nije pokrenuta za pomenuti kompleks, već da je ozakonio nepostojeće objekte u Ulici gospodara Vučića.
Ipak, ovo nije prvi put da se Nemanja Stajić dovodio u vezu sa krivičnim delima.
Ozbiljne optužbe na njegov račun svojevremeno je izneo Goran Stamenković, policajac koji je jedini osuđen u slučaju rušenja u Savamali 2016, zbog toga što policija nije reagovala kada su u izbornoj noći, između 24. i 25. aprila 2016. „fantomi“ zarobili građane i rušili objekte u Hercegovačkoj ulici.

Stamenković je za KRIK rekao kako je dogovor da preuzme na sebe krivicu za Savamalu napravio sa načelnikom beogradske policije Veselinom Milićem i tadašnjom sekretarkom Uprave kriminalističke policije Dijanom Hrkalović. On je govorio o sastanku sa Hrkalović i Milićem rekavši da je on bio mešavina pretnji i primamljivih ponuda kojima su Stamenkovića ubeđivali da preuzme krivicu za Savamalu, a po nalogu ljudi iz samog vrha države.
„Milić je tada mene predstavio Dijani Hrkalović, rekavši da su se o mene mnogo ogrešili, da sam bio planiran za mesto nekog načelnika, da je to mesto dodeljeno drugom. Tada mi je bilo predočeno sledeće: da ću biti jelte načelnik, i to načelnik u Sopotu, i da će mi biti u znak zahvalnosti omogućeno da prevedem objekat nameni (legalizuje zgradu koju je gradio). Da završim objekat koji sam započeo“, rekao je on.

U tom kontekstu, pominje i Nemanju Stajića, kao čoveka sa kojim je imao sastanak u nameri da mu završi izgradnju dela zgrade i da će mu je legalizovati.
Postavlja se pitanje da li bi saznanja koje je izneo Stamenković, ali i aktuelno hapšenje Stajića, konačno moglo da dovede da bivši sekretar progovori i o slučaju Savamala. Advokat Vladimir Terzić za Nova.rs ističe da bi do toga moglo da dođe.
„Istraga bi mogla da se proširi i u tom pravcu ukoliko Nemanja Stajić ima neka saznanja, uopšte nije bitno zbog čega je inicijalno uhapšen. Prema licu koje se nalazi u pritvoru ili koje je u nekom krivičnom progonu, nema nikakve zakonske ograde da ne bude prošireno i na druga eventualna krivična dela o kojima ima saznanja. U zavisnosti od saznanja i drugih dokaza će zavisiti njegov status. Da li će on da bude u to predmetu osumnjičen ili u nekom drugom svojstvu, na primer svedoka, to je nešto o čemu se naknadno odlučuje. Svakako bi trebalo sve ispitati“, ističe Terzić.

Advokat ukazuje na jednu bitnu okolnost.
„On bi još značajniji bio kao svedok saradnik, da ukaže od koga je on zapravo dobio naređenje i ko je njega podstrekavao na izvršenje krivičnog dela. Očigledno je da je on negde u sredini cele priče, sigurno nije neko ko je na vrhu i ko je mogao izdati tako bitno naređenje koje je izdato, ako poverujemo tvrdnjama policajca Stamenkovića. U tom smislu je veoma značajno šta bi on mogao da ponudi tužilaštvu i koliki bi mogao da bude domašaj jedne tako velike istrage. Ako je tužilaštvo zaista dobilo odrešene ruke, onda će ono ići zaista do vrha i dobiće se nalogodavac. Postoji jedan princip koji još od Cicerona “Cui bono”, odnosno „kome koristi“, tako je i ovde, procenjuje se jedno krivično delo i kome ide korist od njegovog vršenja, te u tom pravcu bi trebalo ići. Koliko je realno ovo, ne možemo licitirati“, ističe advokat.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare