Foto: Slavica Panić/Nova.rs

Aktivisti Udruženja građana „Da NE dišemo Duboko“, koji već blizu mesec dana danonoćno stoje na blokadama, zbog nepostupanja nadležne inspekcije, obratili su se i Zaštitniku građana. Sve što zahtevaju jeste da se postupa po zakonu, što bi dovelo do zvaničnog zatvaranja deponije „Duboko“.

Vlastima u Užicu, koje ignoriše najveći problem sa kojim se ovaj grad suočava, poručuju da na vrema pronađe novu lokaciju za otpad. Za ostale lokalne samouprave koje ne znaju šta će sa otpadom, smatraju da su kao suosnivači godinama učestvovale u protivzakonitom radu JKP „Duboko“ i da je krajnje vreme da preuzmu odgovornost.

Kako za Nova.rs kaže Dragan Grujičić iz Udruženja građana „Da NE dišemo Duboko“, zbog svega što se protivno zakonu dešavalo i dešava na regionalnoj deponiji, koja posluje u okviru JKP „Duboko“, oni su početkom avgusta predali prijave Republičkoj i Gradskoj inspekciji zaštite životne sredine i Vodnoj inspekciji, tražeči da se izda rešenje o obustavi delatnosti i istraži poslovanje ovog preduzeća koje je za posledicu imalo požar i ekološku katastrofu.

Dragan Grujičić Foto: Slavica Panić/Nova.rs

„Od Gradske inspekcije smo dobili odgovor da oni nisu nadležni, od Vodne inspekcije da će do kraja septembra izvršiti inspekcijski nadzor, a od Republičke inspekcije, koja je nadležna, nismo dobili ništa. Kada smo otišli početkom septembra u Republičku inspekciju od inspektorke smo dobili odgovor da je prijava primljena, zavedena i da iz Beograda neko treba da reaguje. Kada smo se obratili nadležnom ministarstvu u Beogradu, rečeno nam je da oni tu prijavu nemaju. Na ponovno obraćanje inspektorki, dobijamo odgovor da ona nije nadležna, da one ne može da postupa dok je vanredna situacija itd. Međutim po svim važećim zakonima mi nalazimo da je Republička inspekcija nadležna da postupi po postojećoj prijavi. Iz Beograda su nam preporučili da prijavu podnesemo njima direktno, što smo i uradili i ponovo smo se našli na početku“, rekao je Grujičić za Nova.rs.

Foto: Slavica Panić/Nova.rs

On kaže da su se zbog svega obratili i Zaštitniku građana koji je doneo rešenje po kome od nadležne inspekcje traže dokumentaciju i izjašnjenje o postupanju odnosno nepostupanju.

U međuvremenu vanredna situcija se ne ukida, ali osnivači samovoljno donose odluku da se nesmetano nastavi sa radom, po pređašnjem principu koji je doveo do ekološke katastrofe, bez ijedne zakonom propisane dozvole, bez kojih su radili više od dve godine pre izbijanja požara.

Udruženje građana „Da NE dišemo Duboko“ uz podršku brojnih Užičana tu odluku sprečavaju blokadama, koje traju blizu mesec dana.

„Vanredna situacija ne suspenduje zakone. Zakoni Republike Srbije kažu da otpad ne može da se deponuje bez dozvola, na deponiju koja nema tehničke i druge potrebne uslove što je slučaj sa ovom deponijom. To što osnivači pričaju da su ispunili sve svoje ugovorne obaveze, koje se valjda tiču novčanih davanja, ne znači ništa. Svi oni, kao suosnivači, su bili u obavezi da poštuju zakone. To je prazna politikantska priča koju oni proturaju iz dnevnopolitičkih razloga“.

Vlast u Užicu ignoriše ovaj problem, pripisujući ga aktivistima koji blokiraju dalje skladištenje otpada iz dva regiona u Duboko, a zanemarujući činjenicu neodgovornog poslovanja i kršenja svih propisanih zakona.

Istog su stava i ostale lokalne samouprave, koje jedini problem vide u aktivistima na blokadama, a ne u svom radu u godinama od osnivanja preduzeća pa do danas.

„Od momenta kada su otvorili deponiju znali su njen kapacitet i kada će ona biti zatvorena. U dozvoli piše da je predviđeni rok trajanja deponije deset godina ili do popunjavanja njenih kapaciteta. Kapaciteti su popunjeni pre isteka dozvola i to je trenutak kada su trebali da je zatvore. O rešenjima je trebalo da razmišljaju 2012.godine, a ne 2022. odnosno 2024. Najgore je što od 2014.imaju projekat proširenja deponije koji sve vreme traje, ugovarali su, tražili novac, radili planove itd. i nijedan od tih planova nisu realizovali. Prema njihovim izveštajima na to su potrošili 1.5 miliona evra, a kapacitet deponije nisu priširili ni za jedan kubni metar. Na sve to kažu da je JKP Duboko kadrovski i stručno sposobno da to radi, što je potpuni paradoks“, ističe Grujičić.

Foto: Slavica Panić/Nova.rs

Na navedeni iznos treba dodati i oko dva miliona evra koliko je do sada koštala sanacija deponije posle požara, a koja je rađena bez ikakve zvanične stručne procene i projekta, već je, kako je za Nova.rs rekao direkror JKP „Duboko“, rađena po njegovom ličnom projektu.

Treba podsetiti i to da je švedska Agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA) obezbedila veliki novac koji je pre oko dve godine povukla jer su iz te agencije, kako kaže Grujičić, videli da je rukovodstvo deponije nesposobno da projekat izvede.

Posle toga JKP „Duboko“ traži nove izvore finansiranja i kreće da radi projekat iznova, za čiji nacrt aktivisti tvrde da sadrži veliki broj nepravilnosti, nelogičnosti, spornih, ali i lažnih informacija. Zbog svega toga aktivisti traže povlačenja nacrta plana upravljanja otpadom čija je javna rasprava najavljena za 17. septembar.

Dok se ne iznađe rešenje i nova lokacija, za lokalnu ili regionalnu deponiju, aktivisti dopuštaju deponovanje iz Užica, ali lokalnoj samoupravi poručuju da iznađe rešenje za deponovanje otpada iz Užica jer će deponija „Duboko“ uskoro , u skladu sa zakonom, biti i zvanično zatvorena.

Da li je rukovodstvo JKP“Duboko“, zajedno sa ostalim osnivačima uz stručnu podršku, pokušalo da na teritoriji ostalih osam lokalnih samouprava pronađe novu uslovniju lokaciju za deponovanje tpada, pitali smo direktora Momira Milovanovića.

Na pitanje je odgovorio pitanjem: „Ja bih voleo da mi vi kažete gde na teritoriji devet lokalnih samouprava može da se odlaže otpad, a da se ljudi neće buniti“?

Jedini odgovor koji sigurno znamo jeste da se Užičani bune i da ne žele da i dalje budu deponija dva okruga. To što su pre trinaest godina poverovali da će „Duboko“ biti najsavremeniji reciklažni centar u Srbiji, a postalo je najobičnije smetlište, koštalo ih je ugrožavanja zdravlja, hrane, zagađenja najplodnije zemlje i oduzimanja uslova za normalan život.  Odlučni su da se tome stane na put a sve što će dozvoliti da se dalje na deponiji radi jeste njena rekultivacija koju nalaže zakon.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare