Blokadama fakulteta, koje traju već tri meseca, pridružio se veliki broj srednjih, ali i osnovnih škola u Srbiji, a saveti roditelja u ustanovama u kojima je od početka ovog polugodišta nastava u potpunosti obustavljena, pružili su punu podršku nastavnicima. Za sledeću nedelju najavljena je obustava nastave od čak pet dana. Iako postoje roditelji koji se tim ne slažu, dobar deo njih podržava ovakve poteze prosvetnih radnika, mada je jasno da će njihov deca gubiti časove i teško nadoknaditi gradivo.
„Kad, ako ne sad?“, kažu roditelji koji su uz učitelje, nastavnike, profesore, čiju struku sistem godinama urušava.
Pravilnici o komunikaciji sa učenicima, brojne zabrane sankcionisanja, odnosno kažnjavanja nedopustivog ponašanja u školama, nekažnjeno nasilje nad prosvetarima, poklanjanje ocena zarad imidža škola, ponižavajući odnos države prema prosveti, korupcija i manipulacija u nabavci udžbenika, sve obimnija administracija, a sve manje vremena za rad sa đacima, zabrinjavajući deficit stručnih kadrova, drastičan pad autoriteta, uz sramotno niske zarade, dovelo je do pucanja obrazovnog sistema.
I roditeljima je jasno zašto školstvo – mora da stane, kako bismo se vratili na početak i regenerisali sistem.
Takođe, jasno je i da deca, zavisno od uzrasta, umesto da su u školskim klupama, učestvuju u protestima ili sede kod kuće. Strah od gubitka vremena, kašnjenja sa gradivom, zanemarivanja opšteg uspeha, od kojeg zavisi dalje školovanje, pojedine roditelje dovelo je do preispitivnja i nedoumica u vezi sa podrškom obustavi rada prosvetara.
Ipak, više je onih koji razumeju da se sve može nadoknaditi, a naročito časovi, i da sad, kao društvo, ujedinjeni sa istim ciljem, ne smemo da propustimo priliku za preko potrebnu promenu obrazovnog sistema.
„Svesna sam da moja deca gube zbog toga što nemaju nastavu i ne idu u školu. Ipak, mislim da je sada trenutak da se izborimo za bolje društvo, prosvetari za bolje uslove, đaci za gradivo shodno njihovom uzrastu… Ukoliko se sada izborimo za to, naša deca će mnogo više dobiti nego izgubiti. Najgora opcija su časovi od 30 minuta, jer je predstavnicima vlasti važno da deca dolaze, a koliko će biti u školi i šta će naučiti, njima nije bitno. Zato, bolje potpuna obustava rada, pa da nam svima bude bolje. Uostalom, ovo društvo ne mogu do kraja popraviti samo studenti. Svi moramo da učestvujemo u tome“, kaže Marija Popović, čija dva sina pohađaju osnovnu školu.
„Kao mama jednog maturanta i jednog brucoša svim srcem podržavam ovu mladost, ovu pametnu decu. Prosvetlili su nas! Za školu se ne sekiram. Sloboda je velika reč naspram jedne školske godine. Jedan život ili jedna školska godina, mislim da svi znamo odgovor. Završiće škole i izaći će iz ove borbe kao sjajni ljudi koji su se borili za bolju budućnost. Zato, deco, samo napred! Moje srce je uz vas! Uz sve srednjoškolce i studente”, kaže Ana Vukmanović, mama jednog studenta i jednog maturanta.
„Podržavam prosvetare i potpunu blokadu jer je sve drugo samo privid da postoji neka nastava od 30 minuta. U školi mog deteta, u Devetoj gimnaziji, samo 25 odsto nastavnika radi. Skupili su decu kao u vrtićke grupe i prave privid da se nastava odvija. Moje dete sad uči životnu lekciju, o tome šta je istina, pravda i da zakon treba da se poštuje. Uopšte mi nije bitno da li će da ide u avgustu u školu, niti šta će biti sa nastavom. Imao je dve i po godine onlajn nastavu i opet je upisao gimnaziju koju je želeo. Nemam nikakav strah i svim srcem sam uz profesore koji su u blokadi i želim da i izdejstvuju ono za šta se bore“, kaže Sonja Todorović, ponosna majka jednog gimnazijalca.
„Podržavam nastavnike i divim se njihovoj hrabrosti. Oni su u ozbiljnom riziku od pretnji, smanjenja već niskih plata, ali posao neće izgubiti jer, ako ništa drugo, nema ko da ih menja. Očekujem da epilog protesta, štrajkova bude neka nova škola ili ona koju pamtimo iz davnih vremena, kad je učitelj bio čovek od autoriteta, za poštovanje, a nasilje, omalovažavanje prosvetnih radnika nezamislivo. Tada su i deca bila poslušnija, a školu, uspeh, ocene, naučeno gradivo, shvatala su ozbiljno“, kaže Dragan Colić, otac dva osnovca, koji pohađaju školu u Novom Beogradu.
U većini škola časovi su skraćeni, a štrajk samim tim zakonit i „bezbedan“.
„U školi moje dece časovi traju 30 minuta od početka polugodišta. Potpuna obustava nastave izglasana je do sada dva puta, pa dva dana nisu išli u školu. Roditelji učenika svaki put su većinski pružili podršku i siguran sam da šta god nastvanici odlučili, mi ćemo ih pratiti. Iako je činjenica da deca u osnovnoj školi, naročito u nižim razredima, na obustavu nastave gledaju kao na raspust, nemaju svest o smislu protesta i da im je sve ovo kao neka igra, što nije dobro, ali vremenom će shvatiti“, smatra ovaj tata.
„Ko ima školsko dete (nebitno da li je osnovac ili srednjoškolac, a u mom slučaju i jedno i drugo) i ko je deo roditeljskih vajber grupa, mesecima unazad prolazi kroz deveti krug pakla. Da li će deca izgubiti, šta sve neće naučiti, kako će da spreme prijemni… Sporadično se javljaju dežurno zabrinuti roditelji, kojih je srećom dvoje do četvoro. Moje mišljenje, a koliko vidim i većine roditelja, jeste da od svih lekcija deca sad uče onu najvažniju za život. Uče je pre svega od studenata, a zatim i od svojih nastavnika, koji su predugo ćutali. Zato, samo napred!“ naglašava Natalija Jakšić, čija deca pohađaju i osnovnu i srednju školu u Beogradu.
Podsetimo, prosvetni radnici koji su se juče okupili ispred Ustavnog suda, održali su plenum na kome su izglasali stupanje u potpunu obustavu rada tokom čitave sledeće nedelje. Oni su za sledeći utorak najavili protest i višečasovnu blokadu ispred Ministarstva prosvete.
***