U proteklih desetak pretužnih meseci, uočljiv je nedostatak „organizovanog sećanja” na ubijenu decu i mlade iz OŠ Vladislav Ribnikar, Malog Orašja i Dubone. Istovremeno je uočljiva snažna roditeljska posvećenost ne samo sećanju, već i nastojanju da se dobrota, ljubav, talenti, empatija, svih koji su stradali u masovnim zločinima, održe živim kao što živa njihova dela, osobine i vrline.