0
Solidarni dužnik - osoba koja će, ako glavni dužnik to ne može, isplatiti banci ostatak njegovog kredita. Nekada se ova osoba zvala žirant, ali i tada, kao i sada, on banci služio kao garancija da će, ako se nešto desi njihovom klijentu, kredit ipak biti otplaćen. Banke, doduše, više preferiraju osiguranje kredita, a ne solidarnog dužnika, ali ovo je svakako otvorena opcija, koja, međutim, nosi velike rizike. Pored toga što će osoba koja prihvati ovu nezahvalnu ulogu možda morati da otplati tuđe ogromne dugove, postoji mogućnost da neće moći da podigne svoj kredit, ukoliko to bude planirala.
Solidarni dužnik je zapravo osoba koja će, ukoliko dužnik premine ili jednostavno prestane sa otplatom kredita, preuzeti tu obavezu na sebe.
Međutim, to solidarnog dužnika može da dovede u problem. Upravo to je doživela Ana Marković, učiteljica u jednoj novosadskoj školi.
Ona je naime, dok su još postojali žiranti, prihvatila da bude žirant svom kolegi.
Velika greška, ispostaviće se.
“On je u jednom trenutku naprasno prestao da plaća rate. Meni je banka, dok se to nije namirilo, dva meseca skidala veliki deo plate. Otplaćivala sam njegove dugove”, priča Ana.
Iako banke preferiraju da solidarni dužnik bude supružnik, klijent koji želi da podigne kredit može da pronađe i drugu osobu, a važno je samo da ona bude kreditno sposobna.
PROČITAJTE JOŠ
0
0
3
Solidarni dužnik je, dakle osoba koja preuzima odgovornost koju ima i glavni dužnik. To, dakle, znači da je odgovran za plaćanje duga u slučaju da glavni dužnik to ne može da uradi.
“Dobro pazite sa koga garantujete. Ja sam tada mislila da ne može da se desi da upadnem u neki problem, verovala sam tom kolegi. Sada ne bih ponovila takvu grešku. Nikada ne bih ponovo obavezala da ću da namirim tuđi dug, a pogotovo ako mi nije neko najbliži, već, kao tada, kolega”, iskrena je Ana.
To zapravo i jeste najbolji savet – potencijalni solidarni dužnici dobro treba da paze čije dugove pristaju da otplate.
Ako je solidarni dužnik supružnik, a dođe do razvoda, on će i dalje biti solidarni dužnik, i dalje će banka od njega naplatiti dug ukoliko ne bude mogla od dužnika, sve dok ne dođe do sporazuma sa bankom. Ako do toga ne dođe, banka i dalje može da traži sredstva od solidarnog dužnika ukoliko glavnom ne bude mogla da naplati.
Kada je u pitanju bilo koja vrsta pozajmice, banke moraju da provere kreditnu sposobnost klijenta. To znači da će, uz pomoć izveštaja iz Kreditnog biroa, proveriti da li je klijent dovoljno finansijski sposoban da otplati ceo dug. U praksi to znači da će banka proveriti finansijske aktivnosti – otvaranje računa, podizanje kredita, prekoračenja, ali i da li je klijent solidarni dužnik.
To znači da na kreditnu sposobnost utiče i to da li je klijent solidarni dužnik. Banka zato može da ga odbije i ne odobri mu kredit.
Iako biti solidarni dužnik nije nimalo naivna stvar, kod banaka oni nisu obavezni. On će biti potreban samo ako dužnik ima mala mesečna primanja, pa postoji opravdani strah kod banke da neće moći redovno da namiruje dugove.
S druge strane, opcija koja neće dovesti druge ljude u nepovoljni položaj je osiguranje kredita, jer ako dužnik umre, banka će ostatak duga naplatiti od osiguravajuće kuće. U tom slučaju, dužnik plaća određeni iznos na mesečnom nivou, koji, od zavisnosti od kredita, ide od nekoliko stotina dinara do dvadesetak evra.