Novak Đoković još uvek nije pronašao svoju prepoznatljivu igru na teniskom terenu u 2025. godini, iako je imao dva odlična turnira.
Nakon što je u 2024. godini ispunio san i osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Parizu, ali i ostao bez trofeja na svim ostalim turnirima, Novak je sa mnogo samopouzdanja i vere najavio novu sezonu.
Mesecima je Đoković bio bez stalnog glavnog trenera, a onda je za novu sezonu odabrao Endija Marija, koji je rado prihvatio poziv i tako su zajedno uzdrmali teniski svet.
Odmah je srpski teniser svima stavio do znanja da ima ozbiljne planove u 2025, te da ne planira još uvek da se povuče, iako će uskoro napuniti 38 godina. „Pojačao“ je raspored, odmah je bilo jasno da se neće štedeti, a saradnja sa Marijem trebalo je da donese novu dimenziju.
Već na Australijan openu videli su se plodovi saradnje Srbina i Britanca, pa je Novak posle preokreta sa 3:1 u setovima savladao Karlosa Alkaraza i tako izborio plasman u polufinale. Međutim, tamo je morao da preda meč Aleksanderu Zverevu, pošto se povredio i to tokom duela sa Špancem.
Tada su ponovo podgrejane priče o tome koliko je Novakovo telo zapravo spremno da se i dalje takmiči na najvišem nivou, a kada su usledili porazi na startu turnira u Dohi i Indijan Velsu, mnogi su već otpisali Đokovića i opet počeli da ga šalju u penziju.
Srpski teniser je imao spreman odgovor za dežurne kritičare, pošto je stigao do finala Majamija i to bez izgubljenog seta, ali je tamo bolji od njega bio Jakub Menšik u dva taj-brejka i sprečio ga da osvoji jubilarnu 100. titulu u karijeri.
Sezona na šljaci nije počela dobro, Novak je doživeo neočekivane poraze na startu Monte Karla i Madrida, a onda je odlučio da propusti Rim, koji mu je jedan od omiljenih turnira, te otpusti Marija, s kojim se razišao u prijateljskom tonu.
Šta nam Đoković sprema do kraja karijere, to niko u ovom trenutku ne zna, verovatno ni on sam.
Evidentno je da su mu u ovoj fazi karijere sve više potrebniji brzi poeni i ubitačni servisi, ali na nekim mečevima ove sezone je previše grešio i poklanjao rivalima poene i „šakom i kapom“, što je za njega atipično.
Deluje da Novak i dalje fizički može da odgovori zahtevima takmičenja na najvišem nivou, mada mu se na primer prošle godine dogodilo da se baš na Rolan Garosu povredio i morao na operaciju kolena.
Glavna dva pitanja koja Đoković u ovom trenutku treba da reši su pitanje motivacije i pitanje glavnog trenera.
Posle odustajanja od Rima, srpski teniser je otišao na Frušku goru, pa u Ameriku, a onda je odlučio da se vrati u Beograd i na Košutnjaku spremi za ono što ga čeka – pre svega Ženevu i Rolan Garos.
Jasno je da bi bila potpuna ludost otići na Rolan Garos sa svega dva odigrana meča na šljaci i to bez izgubljenog seta. Zato je Novak prijavio Ženevu (od 18. do 24. maja), a tamo će mu rivali biti Tejlor Fric, Kasper Rud, Karen Hačanov, Hubert Hurkač…
Đoković ima iskustvo iz Ženeve od prošle godine, kada je ispao u polufinalu od Tomasa Mahača sa 2:1. Sada će mu primarni cilj biti da odigra nekoliko mečeva i podigne formu pred Rolan Garos, ali i da pripazi da se ne povredi, jer nema potrebe da zapinje.

Videlo se u prethodnim nedeljama i mesecima da Novaka nešto muči, verovatno nešto van teniskog terena, što i te kako ume da se odrazi na njegove partije. Sada mora opet da pronađe novu motivaciju i pokrene sebe, jer uvek mu je najteži rival bio on sam.
Što se trenera tiče, prošle godine se pokazalo da Đoković luta posle rastanka sa Goranom Ivaniševićem i da mu je potreban neko ko će mu se totalno posvetiti. Mari nije mogao stalno da putuje sa njim ove godine, što je otežalo zajednički rad, a sada je Novak na potezu.
Nekoliko opcija postoji, a Đoković mora da donese veliku odluku i prelomi da li će i koliko nastaviti „sam“ ili će ipak dobro odabrati koga će zaposliti kao glavnog trenera.
Posle ispadanja u Monte Karlu srpski as je istakao da mu je glavni cilj Rolan Garos (25. maj – 8. jun), gde će pojuriti 25. grend slem trofej. Na naredna dva turnira videćemo da li je Novak i dalje spreman za bitke sa teniserima iz svetskog vrha ili je zapravo započeo pad koji je veoma teško zaustaviti.