Foto: IMAGO / imago sportfotodienst / Profimedia; Wikipedia/Bundesarchiv/Bild/Christa Luding;

Kada se spomene ime Kriste Luding-Rotenburger, izuzetno mali broj ljudi će znati o kome se radi. Ipak, ova sada već 64-godišnjakinja iz nemačkog Vajsvasera ostaće upamćena u istoriji kao jedina sportiskinja koja je iste godine, 1988, osvojila medalju i na Zimskim i na Letnjim olimpijskim igrama.

Kako je to moguće?

Od prvih Zimskih olimpijskih igara 1924. godine u francuskom Šamoniju ova takmičenja održavana su iste godine kad i Letnje olimpijske igre sve to 1992. godine, kada je Igrama u Albertvilu u Francuskoj ta praksa prekinuta.

PROČITAJTE JOŠ...

Sledeće su održane 1994. godine u norveškom Lilehameru, nakon čega je ustanovljena praksa da razmak između ZOI i LOI bude dve godine kako bi bile izbegnute organizacione i novčane komplikacije.

No, čak i u vreme kada su se takmičenja održavala iste godine bilo je onih sportista koji su se nadmetali i zimi i leti, ali je mali broj njih uspeo da osvoji medalju.

Zapravo, bilo ih je samo šestoro od 1896. godine pa do danas. A samo jedna osoba je uspela da zabeleži taj podvig iste godine.

Krista je još kao devojka pokazala ogroman potencijal, pa je sa 18 godina osvojila bronzanu medalju 1977. na prvenstvu Nemačke u sprintu, nakon čega je započeo vrtoglavi uspon.

No, uz karijeru klizačice istovremeno je pokazivala naznake velikog potencijala kada je u pitanju i velodromski biciklizam, i to na nagovor svog tadašnjeg trenera, a kasnijeg supruga Enrsta Ludinga, te je 1980, nakon malo problema i ubeđivanja sa čelnicima (tada) istočnonemačkog sporta, uspela da dobije „blagoslov“ predsednika Sportske federacije Istočne Nemačke, te je uz brzo klizanje počela sa nastupima i na internacionalnom nivou.

Kako je iz godine u godinu pomerala granice i osvajala medalje u domaćim okvirima (četiri uzastopna zlata u Nemačkoj), postala je glavna uzdanica kada su u pitanju Olimpijske igre, a svoj debi dočekala je u Sarajevu, gde je osvojila zlato i raspametila ne samo Jugoslaviju već čitav svet, trijumfovavši u trci na 500 metara.

No, prava senzacija usledila je četiri godine kasnije.

Prvo je u Kalgariju u Kanadu u februaru 1988. godine razbila konkurenciju i stigla do svog drugog zlata u karijeri, ovog puta slavivši na 1.000 metara, uz postavljen svetski rekord:

Potom je tada velika šampionka i jedna od ljubimica nemačkog sporta donela šokantnu odluku – takmičiće se i na Letnjim olimpijskim igrama u velodromskom biciklizmu.

Za pripreme za nastup u Seulu (17. septembar – 2. oktobar 1988. godine) imala je oko sedam meseci (zlato u Kalgariju osvojila 26. februara, trka u Seulu održana 24. septembra).

A njih je iskoristila na najbolji mogući način – spektakularnim vožnjama stigla je do finala, gde je završila kao drugoplasirana iza čuvene trkačice rođene u Estoniji koja se nadmetala pod zastavom Sovjetskog Saveza, Erlike. Salumjae. A do zlata delili su je delići sekunde – Estonka je najsjajnije odličje osvojila nakon strahovite završnice, pretekavši rivalku u poslednjem trenutku.

No, iako je ostala bez zlata, Krista je te godine postala prva ne samo žena, već i prvi sportista u istoriji modrenih Olimpijskih igara koja je osvojila medalju i na Zimskim i na Letnjim olimpijskim igrama, i to u razmaku od samo sedam meseci.

BONUS VIDEO

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare