Turbulentna vremena su u Košarkaškom klubu Partizan ove sezone, a oluje često na površinu izbace krš i lom.
Odlazak Željka Obradovića otvorio je Pandorinu kutiju i pokrenuo brojna pitanja, a na mnoga tek treba da se daju odgovori.
Na jedno, ono koje je i najviše zanimalo javnost, a to je pitanje trenera, odgovor smo dobili. Novi šef struke biće španski stručnjak Đoan Penjaroja, koji je karijeru lansirao u malenom Burgosu, da bi prelaskom na viši nivo stagnirao i uglavnom završavao mandate bez rezultata vrednih pomena.
Ipak, u ovom trenutku i stanju u kojem se klub nalazi, možda i nije moglo bolje, a vreme će pokazati kako će to izgledati u rezultatskom smislu.
Ono što nismo dobili kao odgovor, a da li ćemo dobiti – ostaje da se vidi, jeste pitanje trajanja ugovora.
Naime, Željku Obradoviću je ugovor isticao na kraju ove sezone, a predsednik Ostoja Mijailović dao je svojevremeno zanimljivo objašnjenje.
„Sledeće sezone i Obradoviću i meni ističe mandat. Ja ne mogu da mu produžim ugovor, možda će to neki drugi predsednik da uradi. Mora da postoji Uprava. Postoji red. Znam da mu ističe ugovor, pričao sam detaljno o njemu. On je moj prijatelj i najveći evropski trener ikada. Nisam siguran da će ikada iko dostići njegove uspehe u Evropi“, rekao je Mijailović u jednom od brojnih gostovanja uoči sezone.

Ni tada te reči nisu delovale previše smisleno.
Partizan je u tom trenutku na rosteru imao ozbiljne ugovore igrača i za narednu sezonu, onu za koju navodno nije mogao da garantuje Željku Obradoviću. Ali zato jeste, na primer, Džabariju Parkeru i Šejku Miltonu, koji su dovedeni tog leta.
Ugovori su produženi Isaku Bongi i Sterlingu Braunu, a od ranije je višegodišnji ugovor imao i Aleksej Pokuševski, koji je potpisao na tri godine i tek privodi kraju drugu.
Dakle, veći deo rostera, i to onih „premijum“ igrača, kaparisan je i za sledeću sezonu. To znači da bi eventualna nova uprava, ukoliko bi Ostoja Mijailović otišao, preuzela i značajan deo tima.

Ali Željku Obradoviću ugovor ne može da se garantuje.
Neko bi pomislio da je slična situacija i sa novim trenerom, ali je Đoan Penjaroja dobio ugovor do kraja sledeće sezone. Čak i da je, kako informacije sugerišu, bio svestan te činjenice i prihvatio mogućnost da radi sa novom upravom – što u ozbiljnim sistemima ne bi trebalo da bude faktor – postavlja se pitanje: kada je to Željko Obradović svoj ostanak uslovljavao Ostojinim ostankom?
Pre bi se reklo da je, nakon svega, Obradović bio mnogo bliži ideji promene uprave nego njenog očuvanja, pa mu eventualni odlazak Mijailovića ne bi predstavljao problem.
Izgleda, ipak, da je predsednik Partizana uradio sve da Željka Obradovića natera da ode i da su priče o tome kako je „učinio sve da ostane“ samo prazna retorika.
„Želim mu da ostane do kraja karijere na mestu trenera Partizana. Ključan je faktor što smo došli na nivo na koji smo došli. Važnost u svetu košarke, respekt – Željku želim da do kraja karijere ostane na mestu trenera kluba“, poručivao je predsednik kluba pre početka sezone.
Željka više nema u Partizanu, a Ostoja je i dalje tu.
Pitanje je samo – dokle?