Svaka religija bez obzira na doktrine i učenja propagira zajedništvo i osećaj pripadnosti, pre svega da religija okuplja ljude i formira osećaj zajedništva kroz zajedničke vrednosti. Različita religijska predanja, obredi, rituali, moralni i etički principi kao i vera u višu silu uglavnom su bila povod za sukob između različitih religijskih zajednica i nerazumevanje, ali kada je cilj zajednički više ništa nije bitno.
Snimak studenata Novog Pazara, Kraljeva, Čačka i Užica koji su krenuli iz Knića ka Kragujevcu 15. februara privukao je pažnju na društvenim mrežama. Naime, na snimku su studenti hrišćanske i muslimanske veroispovesti. I dok se deo studenata hrišćanske veroispovesti krstio, muslimanski deo se klanjao dok su stajali jedni pored drugih.
„Snimak je privukao pažnju kao da je nešto neubičajeno, odvikli smo se od normalnog„, ovo je komentar na snimku sa studentima i istina je da smo se odvikli od svega što je normalno.
U analizama rata devedesetih na našim prostorima akcentovalo se da sukob u SFRJ nije bio građanski, koliko etnički i verski rat. Ako je istorija učiteljica života, onda nešto i treba naučiti od nje, a ne koristiti je samo kao podsetnik i prisećanje na ono šta je bilo jer je onda u tom slučaju društvo kao društvo težak amater koji ništa ne uči iz svojih grešaka.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare