0
Krokodilov festival ove godine šesnaesti put ukazuje na značaj borbe za bolju regioalnu i globalnu budućnost, i to čini kroz književnost i umjetnost nastojeći da osnaži što veći broj ljudi koji dijele iste vrijednosti, koji imaju svijest i volju da izgrade slobodnu i bolju zajednicu u kojoj će mladi ljudi, ali i oni stariji, moći da formiraju ljepši svijet i da naprave zaokret u sveopštem stanju svijesti društva današnjice.
Pišu: Krokodilovi novinari na dan – Anđela Bulajić i Jelena Simunović
Muzej Jugoslavije je 22. juna bio uporište i polazna tačka svima koji su krenuli, ili žele da krenu na putovanje u kojem su istina i hrabrost jedine karte do krajnjeg odredišta.
U 15.30 sati, u dvorištu Muzeja Jugoslavije, u okviru Debatne zone i drugog dana Krokodilovog festivala, nakon mnogobrojnih radionica koje su oplemenile dječiju zonu i pokazale koliko rad s najmlađima treba da bude najvažniji zadatak svih nas, uslijedilo je predstavljanje projekta „Zašto kažeš ljubav, a misliš na rat?“ koje već treću godinu uspješno sprovodi osnivačica projekta Milena Berić, zajedno sa svojim malim, ali nepobjedivim timom ljudi.
Publika je imala priliku da čuje Dolores Milošev Erdeg, Klaru Hrvanović, Pavla Cicvarića, Dubravku Stojanović, Smiljanu Tucakov, Jasminku Petrović i Tamaru Marković, koji su uporni u svojim namjerama da kroz ovaj projekat otkriju skrivene uticaje vladajućih struktura na porast nasilja u društvu. Opasnost skrivenog uticaja koji šire donosioci odluka, s ciljem jačanja nacionalističkih ideja među širom populacijom u Srbiji, kroz ovaj projekat tretira se kao ozbiljan problem o kojem moramo svi da razmišljamo i da nalazimo načine kako da stanemo na put daljoj izgradnji kulture nasilja.
Prije razgovora publika je pogledala video materijal koji je svojevrsno upozorenje i poziv da obratimo pažnju na sadržaj koji nam se plasira kao ‘’normalan’’ kroz medije, muziku, politiku i ostale načine na koje se komunicira s ljudima, a iza kojih se kriju snažne nasilne poruke. Nakon odgledanog videa, minut ćutanja je bio dovoljan dokaz za štetu koja je učinjena, a upečatljive emotivne reakcije publike i učesnika dodatno su doprinijele lavini osjećajnosti koja je pratila čitav panel. Debata je održana u dvije runde, a moderatorka Milena Berić započela je razgovor sa Klarom Hrvanović, Dolores Milošev Erdeg, Pavlem Cicvarićem i Milanom Inićem o njihovim najsnažnijim utiscima s prethodnog istraživanja koje su kroz ovaj projekat sproveli u više gradova u Srbiji. Klara Hrvanović je podijelila svoja iskustva s prve debate koja je održana u okviru ovog projekta, i istakla je da je i pored negativnih saznanja, uspjela da uspostavi odnos razumijevanja sa mnogim mladim ljudima s kojima je i dalje u kontaktu.
Ostali učesnici takođe su evocirali uspomene s prethodnih posjeta gradovima, gdje su se, kako kažu, debate pretvarale u mini psihološke radionice. Učesnici su komentarisali šta bi mogli kao građani i građanke da učine da zajednica postane empatičnija i bolja, i koji je glavni poriv koji tjera mlade da posjećuju ove tribine. Milan Inić je kazao da bi volio da sledeći put kad se bude prikazivao pomenuti film koji je otvorio debatu, budu prikazani neki pozitivni primjeri kroz kreiranje novih pjesama, video sadržaja s diskusija i na taj način da se ukaže na one pozitivne stvari za koje se oni zapravo zalažu. Dolores Erdeg govorila je o tome koliko je mlada generacija roditelja željela da emocionalno opismeni svoju djecu, ali da se možda ipak ne mogu u potpunosti nositi sa tim.
– Kad se vratim u svoju petnaestu godinu ne bih razumjela Klaru koja sada ima petnaest. Potpuno je logično da mi imamo jedan bunt kao generacija kojoj nije bilo dozvoljeno da neke stvari kažu ili da imaju bunt, mlade generacije su izgleda malo jače od nas i buntovne. Njima je potreban drugi set vještina u ranom uzrastu i mi kao odrasli imamo neki konflikt s tim. Svaka generacija je na neki način bila osuđivana, hajde da probamo stvarno da im damo šansu.
Milena Berić je za kraj prve runde dala snažan zaključak i kazala da je radoznalost ono što gura ove mlade ljude da se bave ovim temama:
– Vi ste na moja pitanja dali odgovore koji bi svako stariji očekivao da čuje od vas, radoznalost je ono šta vi imate, što vas tjera da ovakve događaje pratite. Postoje oni koji treba da znaju, to su nastavnici, to su mediji, to su roditelji, to su svi oni koji na ovaj ili onaj način determinišu vašu budućnost u ovoj zemlji. Oni treba da vide koje su to najbolje prakse, ne samo u Evropi, nego i u svijetu. Vi ste ti koji određuju šta to treba da se uradi, a postoje oni koji to treba da primjene – obratila se Milena svim učesnicima i mladima koji su imali priliku da čuju ove važne poruke.
A drugoj rundi panela prisustvovali su Smiljana Tucakov, Dubravka Stojanović, Jasminka Petrović i Tamara Marković. I Tamara Marković pričala je o temi nasilja iz ugla psihologa i podelila svoja iskustva. Dubravka Stojanović je pričala o svom iskustvu i o tome kako je svesna sopstvene odgovornosti i koliko joj je Krokodil značio u nekim svojim razmišljanjima. Takođe, Dubravka je pričala o uzrocima koji su doveli do porasta nasilja, o vremenu koje su naši roditelji teško preživljavali. Govorila je i kako treba postupati sa mladima i o predrasudama koje mladi često osete.
Bilo je, takođe, reči o buntu koji osećaju mladi, iz ugla mlade buntovne osobe mogu da kažem da je potrebno govoriti o buntu, i da svaki buntovnik želi podršku, to su uglavnom za mnoge neshvacene osobe, bunt nikada ne treba ugušiti, mislim da biti buntovnik najhrabrija stvar u današnjem svetu.
Jasminka Petrović, kao osoba koja mnogo radi sa decom i mladima, govorila je o svom velikom iskustvu. I koliko su joj ta iskustva značila. Klara Hrvanović poručila je kako smatra da mladi ljudi posjećuju tribune, najviše u nedostatku sagovornika na teme kojima se bavi projekat.
Bonus video: Vladimir Arsenijević
