Oglas

Iggy Pop in Sydney ad the Opera House
Igi Pop Foto: EPA-EFE/STEVEN SAPHORE
Igi Pop Foto: EPA-EFE/STEVEN SAPHORE

Piše Dragan Ambrozić: Iggy Pop ili večno lice rokenrola

21. jan. 2023. 11:48

Najnoviji album američke rokerske ikone pokazuje životnu energiju i strast kakva se ne susreće svaki dan, i nije uobičajena za nekog ko broji već 75 leta.

Oglas

Dragan-Amabrozic_261113_Ras-foto-Goran-Srdanov-006-1024x678.jpg
Dragan Ambrozić, Foto: Goran Srdanov | Dragan Ambrozić, Foto: Goran Srdanov

Godina je 2023. i Iggy Pop sme da kaže i snimi šta god hoće. Jedna od večnih predstava o rokenrolu jeste njegovo vižljasto poluobnaženo telo koje svedoči da je vlasnik istog prošao kroz svašta. Uz leden pogled koji obara, kao i nezaboravan glas sa dna sveta – Iggy deluje kao iskonsko oličenje momka spremnog na sve.

Oglas

1674296492-iggy-pop-Every-Loser.jpg
Foto: Promo | Foto: Promo

Rođen 1947. kao James Newell Osterberg Jr, danas je jedan od retkih i dalje aktivnih američkih rokera, koji su karijeru započeli još šezdesetih godina prošlog veka. Njegov rad sa grupom The Stooges iz tog perioda spada u najlegendarnije doprinose mitologiji rokenrola, a naročito se pamte izazovni koncertni nastupi na ivici autodestrukcije. Smatra se pretečom punka i alternativnog rok zvuka. Veteran je svih bitaka koje su vođene električnim gitarama od tad, pa sve do danas – prošao je sve što je moglo da se prođe i uvek je bio otpadnik koji živi na oštrici. Veličanstvenu istorijsku ulogu mu je na kraju nevoljno priznala čak i industrija: godine 2010. The Stooges su primljeni u The Rock and Roll Hall of Fame, a godine 2020. Iggyju je dodeljen Grammy Lifetime Achievement Award.https://www.youtube.com/watch?v=GwB2EZS9x9ISvaki Iggy Popov bend ozbiljno misli ono što svira, a sam Iggy i ne ume drugačije: to što peva, to je to – nema laži, nema prevare. Zato je uzbudljivo ponovo se susresti sa njim u ovom novom svetu razularene merkantilnosti u kome je laž cenjena vrlina, prevara javno prihvaćena kao norma ponašanja, a  inteligencija moguća samo kao veštačka.Upravo objavljeni devetnaesti po redu solo album „Every Loser“ (Gold Tooth/Atlantic) vrlo je dobar, i to je najvažnija stvar koju o njemu treba znati. Ovo je njegovo prvo rok izdanje nakon nedvosmislenog kreativnog i komercijalnog uspeha „Post Pop Depression“ (2016), u produkciji Josha Hommea iz Queens of the Stone Age (ambijentalna jazz ploča „Free“ poslužila je očigledno kao eksperimentalni intermeco 2019). Ovde se u ulozi producenta i neke vrste umetničkog direktora pojavljuje Andrew Watt, koji je odigrao glavnu ulogu u prezentovanju Iggyjeve muzike kao komunikativne, ostajući veran autentičnom radikalnom rok zvuku kog on predstavlja – njegovu ulogu je važno napomenuti, jer se poslednjih godina već pojavljivao kao mađioničar što je nekim starijim rok imenima udahnuo preko potrebnu novu životnost (Eddie Vedder, Ozzy Osbourne, Elton John).https://www.youtube.com/watch?v=gmNhs5pWxH8E sad, Iggy Popu sasvim sigurno nije trebalo udahnuti životnost – on je očigledno ima za nekoliko ljudi – ali trebalo je smisleno artikulisati i oživeti bend koji se sreo tek u studiju, a čije jezgro čine najproverenija savremena rokerska imena: Duff McKagan (Guns N’ Roses, na basu), Chad Smith (Red Hot Chili Peppers, na bubnjevima), te Josh Klinghoffer (gitare i klavijature, ex-Red Hot Chili Peppers). Gosti nisu ništa manje respektabilni: članovi grupe Jane's AddictionDave Navarro, Eric Avery i Chris Chaney, uz gitaristu Pearl JamStonea Gossarda, i prerano preminulog Taylora Hawkinsa, bubnjara Foo Fightersa. Ovaj skup asova dovoljno govori o tome koliki je ugled Iggy Popa i koga je sve inspirisao da se bavi rokenrolom – no, najlepše od svega je što svi zajedno ne zvuče nimalo sklepano za ovu priliku, već posvećeno, sa dečačkim uživanjem.https://www.youtube.com/watch?v=CjwzWZBAksw&list=OLAK5uy_nngoG8lvnx0v9cFxlMA3JfuHBjF3XNOHQ&index=5Opušten Iggyjev album retkost je u njegovoj karijeri – na „Every Loser“ kao da je konačno rešio da ne mora ništa više da dokazuje, nego samo što spontanije da isporuči. I to je najbolji pristup rokernolu. Evo na šta nailazimo tokom preslušavanja: "Frenzy" je pravi mali agresivni biser u kome Iggy obnaroduje da je raspomamljen, kao da to nismo već znali – biće super eksplozivna numera za otvaranje koncerata; himnična anti-narkomanska "Strung Out Johnny" iz daljine prijatno podseća na Bowie/Moroder hit-singl "Cat People (Putting Out Fire)" iz ranih osamdesetih; "New Atlantis" je balada posvećena neumitnom potonuću Majamija, Popovog prebivališta, usled klimatskih promena; ipak, nekako je cepanje gitare kojim počinje "Modern Day Ripoff", praćena funky ritmom, najbliže onom krvožednom zvuku na kog smo navikli od njega. Na sve to stiže i "Neo Punk" – zabavna stilska vežba čija satira cilja prebogate nove „pankere“, koje proizvodi današnja muzička industrija. I tu smo negde pred prvim zaključkom vezanim za „Every Loser“ – ništa na njemu ne zvuči „podgrejano“, niti revitalizovano, nema ovde ni traga onim dizajniranim „rokerskim“ personama koje idu redovno u teretane, sve je i dalje senzacionalno stvarno.https://www.youtube.com/watch?v=8ZkwcML3x5IPloča predstavlja pravi mali omaž raznim karakterima koje je Iggy tokom karijere voleo da igra u svojim pesmama. "Morning Show" dodaje još jedan – ovo je savremeni Iggy Pop, i on ponekad mora da gostuje na jutarnjem programu, kako god da se oseća. Tu se negde krije i jedna od onih njegovih bisernih usputnih opaski o kojima posle razmišljate: „A future that is hopeless / Just makes each day delicious“. "All the Way Down" ima starinski hard rokerski zvuk, kao neki odjek The Stoogesa, i donosi sudbinsku proklamaciju: „Kad krenem nizbrdo, ja idem do kraja“... ali tako vam je to sa Iggyjem: hteo – ne hteo, njegove reči obično zvuče kao zakletve. Uzmimo na primer "Comments", gde svima preporučuje prodaju svog lika Holivudu, uz iznenađujući upbeat ritam što celu stvar pretvara u šaradu; ili finalnu "The Regency" koja u sličnom fazonu prelazi u angažovanu kritiku ovog poludelog, tabloidnog sveta, u čijim poslednjim stihovima Iggy opet izlazi kao pobednik, pre nego što pristane na bilo kakav neželjeni kompromis.Sve ovo je rečeno sa primerenom strašću, kakvu dobar rokenrol album mora da ima. I ne samo to -  „Every Loser“ je ploča na kojoj ima dovoljno one nezaboravne drastične igipopovske supstance, da još jednom poverujemo kako je rokenrol večan. Iggy Pop je opet popu rekao pop.https://www.youtube.com/watch?v=yxOCKafzfoY&list=OLAK5uy_nngoG8lvnx0v9cFxlMA3JfuHBjF3XNOHQ&index=12Bonus video: Koncert Iron Maidena u punoj Areni

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=koncertmejdena2mm-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3567731"]

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare