0
Licemjeri su već dugo tu i organiziraniji su i odlučniji nego ikad u namjeri da unazade društvo, pod krinkom vjere i tradicije i raznih "svetinja", ocenjuje frontmen Nenad Borgudan.
Elektro-akustična hrvatska pop grupa „Detour“ održaće koncert večeras na „Dorćol Platzu“, kada će izvesti pesme sa aktuelnog albuma „Master Blaster“, ali i najveće hitove poput „Snijeg“, „Zaljubila sam se“, „Plešem sama“ i mnoge druge.
U Beogradu su uvek posebni koncerti, jer se, kako za naš list kaže Borgudan, vraćaju divnoj publici koja ih uvek počasti „svojom pažnjom i podrškom kao retko gde“:
– To je stvarno dojmljivo i iz nas izvlači najviše, pa se u toj sinergiji dogode čudesni koncerti, tako da i ovoga puta ne očekujemo ništa manje!
U pesmi “Klaun” sa poslednjeg albuma, koji ćete predstaviti beogradskoj publici, imate stih: “I kako to da je ostala tuga, kad sve je postalo ruganje, kako je klaun izgubio ljubav i kad je postao čudovište”. Kako smo došli do toga?
– Živimo u vremenu relativizacije svih onih spona koje povezuju i čine društvo, prije svega povjerenja, a ono je osnovno vezivno tkivo. Nestalo je povjerenje u znanost, institucije, obrazovanje nije u „modi“, ljudi su površniji no ikada, do te mjere da postaju zli u svojim dobrim namjerama. Uvijek je bilo „klaunova“, ali su uglavnom bili marginalizirani i manje opasni. A, danas, živimo u svijetu u kojem su društvene mreže i internetske platforme neke od njih učinile relevantnim, pa samim time i vrlo opasnim, zajedno s njihovim sljedbenicima. Kroz prizmu pandemije se to dalo naročito dobro vidjeti, vrlo realna ilustracija propadanja društva pa i civilizacije.
Najnoviji album „Master Blaster“ nastajao je u vreme pandemije, zemljotresa, rata u Ukrajini… Rekli ste jednom prilikom da vam je pomogao da prođete kroz to razdoblje, “da vam je pisanje bila, i uvek je, potrebna psihoterapija”.
– Iskreno, nikada nisam osjećao ovakvu nesigurnost, malodušnost i pesimizam, a već sam dugo na Zemlji i po prirodi sam optimist. Kao što sam spomenuo, događa se urušavanje društva, ljudi su sve manje pametni i mudri, a usporedo se događa gotovo nekontrolirani tehnološki napredak. Ne čini mi se kao dobar spoj… A, opet, optimist u meni se iracionalno nada boljem raspletu. Naravno da na nekoga tko radi pjesme tj. promatra i komentira svijet oko sebe to ostavlja trag, pa inspiracije nažalost ne nedostaje.
Posebnu pažnju, ali i reakcije pojedinih neistomišljenika, pre nekoliko godina, izazvala je vaša angažovana pesma “Biram” i njeni stihovi: “vode nas luđaci, skockani pajaci, sumljivi tipovi”. Da li se od tada nešto promenilo?
– Nažalost, ništa se nije promijenilo nabolje, dapače, čini mi se da je i gore, a već duže vrijeme primjećujemo da to nije specifičnost samo ovih prostora već globalni trend. Ti opasni licemjeri su već dugo tu i organiziraniji su nego ikad, odlučniji nego ikad u namjeri da unazade društvo, pod krinkom vjere i tradicije i raznih „svetinja“, a građansko društvo je, barem kod nas, prilično nespremno da se tome odupre.
Kod nas trenutno mnoge javne ličnosti sada trpe, jer su digle glas protiv sadašnje vlasti. Kakva je situacija u Hrvatskoj, može li da se “bira”?
– Može se glasno izreći i birati, ali slično kao i kod vas. To je samo privid demokracije, jer sistem je tako skrojen da su šanse za poboljšanjem i promjenom vrlo male. Nikad nije zahvalno ići protiv sistema, naročito što je taj režim represivniji i manje demokratičan, ali je potrebno i to je svačija odgovornost. Svaka čast onima koji se usude dići glas, jer to košta.
Publika u Srbiji voli vašu muziku, što dokazuju puni koncerti i energija publike. Kako ocenjujete regionalnu scenu i saradnju među muzičarima?
– Nažalost, te su veze i u umjetnosti uglavnom pukle, ali kultura je sigurno bila prvi iskreni i miroljubivi kontakt. Umjetnost je humanistička djelatnost i ona ne bi trebalo imati naciju, niti bi umjetnik trebalo biti nacionalist, to su najniži porivi i identifikacije koje u idealu ne bi trebalo da idu uz umjetničku osobnost i duh. Tako da su umjetnici sigurno prvi ambasadori dobrih odnosa i ta komunikacija je danas na jednom normalnom nivou.
Da li ste očekivali da će i posle toliko vremena „Snijeg“, „Zaljubila sam se“ i „Plešem sama“ da se čuju svuda i da se i dalje rado pevuše? Šta je njihova najveća vrednost?
– Sve pjesme, pa tako i spomenute, nastale su iz moje osobne, sebične potrebe za ugodno provedenim vremenom koje mi pruža pisanje pjesama i kao što ste spomenuli da sam jednom izjavio, „osobne psihoterapije“. Naknadno, kada su neke od tih pjesama postale „glasne“ shvatio sam da univerzalnost osjećaja koji pružaju i teme o kojima govore, ljudima pomažu na razne načine, dakle i njima su psihoterapija, „uputa“, ohrabrenje, a to je nešto što je stvarno vrijedno.
U Hrvatskoj se u poslednje vreme digla bura oko naših narodnih i trep pevača i rasprodatih koncerata Aleksandre Prijović.
– Mogu samo čestitati na poslovnom uspjehu, koliko god to nije glazba koju slušam. Oduvijek je na ovim prostorima živjelo većinski ruralno stanovništvo i iako su se mnogi domogli gradova, nažalost, nisu se asimilirali. Taj kič je posljedica društva koja nemaju građansku tradiciju, već se oslanjaju isključivo na tradiciju sela, ne obrazuju se, ne ulažu u sebe, i zadnjih tridesetak godina materijalno i moralno propadaju. Al’ čak i u Jugoslaviji, koja je građanski i civilizacijski bila miljama ispred ovoga što imamo danas, narodnjaci su punili velike dvorane, dok su oni urbaniji punili klubove i manje dvorane, osim izuzetaka koji su djelovali u domeni popa i pop roka poput „Čolića“, „Dugmeta“ i još nekih. Tako da to nije nova pojava i ne iznenađuje.
“Detour” znači – zaobilaženje (pravog puta). Kada ste bili sigurni da ste na pravom putu?
– Sumnja je uvijek prisutna i zato se konstantno preispitujem kao autor i kao jedan od stratega benda… Mislim da biti zadovoljan s pozicijom na kojoj jesi nije privilegija ovog posla. Konstantna je težnja za rastom i širim shvaćanjem, većom publikom, ali vjerujem da je to normalno. Skretanja uvijek ima, jer je takva topografija terena, ali bitno je spretno eskivirati zapreke i ne stati.
Bonus video: Koncert benda Leb i sol
