Nova knjiga priča Slavenke Drakulić "O čemu ne govorimo" objavljena je u Laguninoj ediciji "Bez prevoda" i od danas je u prodaji.
Knjiga Slavenke Drakulić „O čemu ne govorimo“ donosi 16 priča o onome što nas istovremeno plaši i spaja – o gubicima koje ne priznajemo, ljubavi koja je prošla, o neproživljenom, nesigurnosti, suočavanju s vlastitom smrtnošću, o poslednjem trenutku bliskosti i o usamljenosti, precizira se u saopštenju izdavača.
Priče Slavenke Drakulić čitaoce podstiču da se suoče s onim što prećutkuju i možda i kriju od samih sebe. Jedna od njih pripoveda o večeri s prijateljima na kojoj tema testamenta „upadne“ među tanjire i čaše, a svi se prave da im nije neprijatno. U drugoj, pak, u kafani ispod brda stariji par se svađa zbog sitnice: ona bi kući pre mraka, njega vino još drži za stolom, ali u tišini između izgovorenih reči odjekuje sav teret zajedničkog života i propuštenih prilika. Tu je i ona kad u bolničkoj sobi majka drži svoju ćerku za ruku, prisećajući se vremena kada je mogla sve, a sada može samo da bude prisutna.

Spisateljica je, kako je istakla, želela da u pričama opiše događaje u kojima likovi ne uspevaju da artikulišu svoje probleme:
– Nastojala sam da ih stavim u situaciju u kojoj im je teško da govore o onome što osećaju, što ih muči – iako to žele. Teme kao što su teška bolest, razvod braka, tajne iz prošlosti, propast, izdaja, raspad veze i slično. Naime, mi svi celo vreme pričamo, komuniciramo, mislimo da razgovaramo, ali postoje neke stvari, neke tzv. ozbiljne, teške teme o kojima naprosto ne govorimo. I to ne samo zato što o tome nije pristojno govoriti u društvu. Stvar je u tome što ljudi često ne žele, možda ne mogu ili ne znaju govoriti o svojim problemima. Niti imaju s kim. Ipak, upravo su to teme literature, pa ako već ne mogu o tome govoriti – mogu barem čitati.

Nasgrađivana Slavenka Drakulić, koja živi na relaciji Hrvatska – Švedska, najprevođenija je hrvatska spisateljica, podsećaju iz Lagune.
Bonus video: Han Kang
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare