2
Svi su ga znali po bubnjevima. Čak je i Bogdan Tirnanić svojevremeno izjavio da se “od svega što se dešavalo 96-97. godine, i od svih političara koji su bili prisutni jedino seća Dragoljuba Đuričića i njegovih bubnjara”.
Malo njih je znalo da je je komponovao muziku za balet “Dr Jackill and Mr Hyde“ Narodnog pozorišta u Beogradu u kojoj je glavnu uklogu igrao Konstantin Kostjukov. Kao i za kultne komade “Zapali me“, “ART“, “Bliže“ ili film o Branku Ćopiću “Mala moja iz Bosanske Krupe“ Puriše Đorđevića…
A još manje se zna da se Đuričić strasno bavio i slikarstvom. To je bila njegova večna želja koju je ipak uspeo da ostvari. Kako je govorio za medije, slikanje ga je ispunjavalo i relaksiralo.
Iako sebe nije smatrao slikarem nego muzičarem, izlagao je čak na 17 samostalnih izložbi na teritoriji nekadašnje Jugoslavije.
Crtajući pretežno aktove u poentilističkom maniru Đuričić je ilustrovao knjige „Rubato“ Vladana Savića, kao i zbirke poezije „Kuća od stakla“ i “Savršenstvo“ Tatjane Debeljački.
– Ja sam pisala za svoju dušu i onda me je on ubedio da objavim knjigu i rekao da će je ilustrovati. Bila je to “Kuća od stakla“ koja je prevedena posle u Japanu, Kini, Poljskoj. Zahvaljujući Dragoljubu, nastavila sam da pišem i objavljujem knjige – priča za Nova.rs Tatjana Debeljački, Đuričićeva dugogodišnja prijateljica, nagrađivana pesnikinja i haiku pisac iz Užica.
Upoznali su se, kaže, 1989. nakon koncerta grupe “Kerber“ u kojoj je Dragoljub tada svirao.
– Dopalo mu se što sam mnogo toga znala o njemu. Pričali smo dugo i on mi je tada rekao: „Od danas si ti moja drugarica“. Tako smo postali kućni, porodični prijatelji i ostali u kontaktu svih ovih godina – priča Tatjana Tanja Debeljački.
U februaru 2013. sa Dragoljubom Đuričićem je uradila intervju za magazin „Diogen“ u kojem je on pričao i o svom slikanju.
“To je moja klinačka ljubav, opušta me… To je dio moje intime, ja i bijeli papir. Krene sa dvije tri linije i onda se nešto otvori, nešto me vodi dok u jednom trenutku ne osjetim da je gotovo. Slika je gotova onda kada je sve iz vas uzela…! Imao sam dosta i samostalnih izložbi, ali mi je najdraža ‘Pet veličanstvenih’ u Podgorici. Draško Dragaš, Ratko Odalović, Bane Sekulić, Burić i ja.. Zamislite biti sa tim velikanima, ali naravno znam ja da sam ja iznenađenje, jer sam bubnjar…”
Što se tiče ilustracija za knjigu, rekao je da je to plod ljubavi prema ljudima koje voli i koji žele da im ilustruje knjige.
“Divan je osjećaj da likovno upriličite nekom misli koje je napisao. Divno je biti učesnik jedne knjige… Izdata je i jedna knjiga moje monografije u izdanju ‘Stubova kulture’ autora Mirka Jakovljevića (‘Ritam slobode Dragoljuba Đuričića’)… Mislim da je velika stvar u životu biti ‘junak jedne knjige’. Sjetite se Kekeca, pa to je stvarno nešto veliko, ali ja eto ne volim publicitet kojim se požuri da se u trenutku uradi sve, to čovjeka samelje. Posebno ne onaj koji se forsira, čiji smo danas svjedoci vremena”, kazao je Dragoljub u intervjuu Tatjani Debeljački.
Nakon vesti o njegovoj smrti ona je u čast svog prijatelja napisala pesmu pod nazivom „Vodolija“ koju je podelila na svojoj FB stranici:
„Kilometri ništa nisu uradili – tu si.
Pre spavanja trideset puta izgovorim ime – ti si.
Tiho ulaziš u san – tu si,
kroz pustinje sluha, razuma – tu si,
kroz neostvareno stvarno – tu si,
kroz muziku po bubnju – tu si.
Znam da znaš da – tu si
uvek ti. “
Najlepši osmehu, vidimo se u vetru.
Voli te, zauvek, tvoja Tanja.“
Dragoljub Đuričić je prirodnim smatrao da kada je neko rođen na Cetinju, a odrastao u Herceg Novom, da mu je slikarstvo suđeno. Za dnevni list “Blic“ svojevremeno je rekao:
“Za mene je možda velika šteta što je, upravo kad sam završavao osnovnu školu, ukinuta čuvena Umjetnička škola u Herceg Novom, koja je iznjedrila gotovo sve što danas vlada u slikarstvu na ovim prostorima, pa i daleko izvan. Kada se samo sjetim kako je Herceg Novi živio dok su u njemu učili umjetnici! To je bilo vrijeme koje je i u svijetu dalo najviše slobode u umjetnosti, kao da je Bog odozgo rekao: ‘Ajde sada da vam pokažem kako se može lijepo živjeti!’”.
Umetnik Dragoljub Đuričić preminuo je u ponedeljak 15. marta u bolnici „Dr Dragiša Mišović“ od posledica koronavirusa. Biće kremiran u četvrtak, 18. marta, na Novom groblju u Beogradu. Danas je Dan žalost u njegovom Herceg Novom.
A u našim srcima kao bubanj udara jugo…
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
