Milan Nešković i Jana Maričić Foto:Slavica Panić/Nova.rs; Amir Hamzagić/Nova.rs

Manipulacija je kada te krive za reakciju na njihovo toksično ponašanje, ali se nikada ne diskutuje o nepoštovanju koje je dovelo do toga, kažu za naš portal reditelji Jana Maričić i Milan Nešković, reagujući na tvrdnje kritičara Borisava Matića da su ga napali na zatvaranju Festivala "Joakim Vujić" u Užicu.

Na završnoj večeri 60. Festivala profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“ u Narodnom pozorištu u Užicu 20. maja teatarskog kritičara Borisava Matića napali su verbalnoi reditelji Milan Nešković i Jana Maričić.

Matić je za Nova.rs izjavio da su ga „vređali reditelji Milan Nešković i Jana Maričić, psovali ga i pretili mu“, a Udruženja kritičara i teatrologa Srbije stalo je u odbranu pozorišnog kritičara, poručujući da „nasilničko ponašanje ne sme da bude tolerisano“.

Reditelji Jana Maričić i Milan Nešković poslali su našem portalu zvanično saopštenje povodom ovog događaja, koje prenosimo u celosti:

Predstava „Bog masakra“na festivalu “Joakim Vujić” u Užice Foto:Narodno pozorište Užice

Povod za naše obraćanje Borisavu Matiću 20. maja u Užicu bio je njegov izlazak na scenu prilikom kojeg je pročitao sledeće obrazloženje: …“kroz priču o licemerstvu roditelja iz navodno prefinjene građanske klase i njihovoj nedovoljnoj brizi o deci, ‘Bog masakra‘ pokušava da odgovori na pitanje kako je došlo do masakra u Ribnikaru i dominacije nasilja u savremenom društvu.“

Ova neodgovorno sročena rečenica na papiru i ne zvuči toliko pogrešno, koliko odzvanja užasom kada se sa scene pročita sa osmehom, glasno i vedro, u svečanom tonu, prilikom radosnog događaja dodele nagrada, na kraju jednog festivala.

Kada smo Borisavu Matiću veoma pristojno pokušali da objasnimo da nas je to uznemirilo i potreslo, da smo sigurni da nijedan autor nijedne predstave nema odgovore, niti pokušava da ih nudi, kada je tako bolna tema u pitanju, on je pokazao apsolutnu nespremnost na dijalog i strahovit nivo pasivne agresije. Uz brojne argumente koji se tiču i konkretne predstave ali i stava njenog reditelja, o kojem smo se prethodno obavestili, upravo da ne bismo iznosili samo lična mišljenja, pokušali smo da ukažemo Borisavu na to da je pozorište mesto saosećanja i razumevanja i da, kada se ovako delikatnim temama bavi, sigurno ne nudi nikakve odgovore, već utehu onima čiji bol je neizreciv, a to su u ovom slučaju roditelji.

U tom smislu, samo dve nedelje nakon obeležavanja godišnjice, moralo se delikatnije formulisati, a posebno nastupiti na sceni. Euforija i višak radosti koji verovatno dolazi od uzbuđenja zbog sopstvene prepoznatosti i nastupa, stavila je u drugi plan eventualnu saosećajnost i odgovornost prema temi. Međutim, drskost, sujeta i agresivnost mladog kritičara sprečila ga je da čuje do kraja šta smo želeli da mu kažemo. Zbog takvog ponašanja pomislili smo tada, a smatramo i sada, da on pokazuje nedostatak osnovnog nivoa razumevanja autorstva, kao i nespremnost da se o tome uputi. To je samo jedna od stvari koja ga čini nedostojnim pisanja o teatru, što smo mu rekli tada, a smatramo i danas.

Borisav Matić Foto: Slavica Panić/Nova.rs

Ipak, čoveka najviše diskredituje njegova (a)moralnost, a nakon laži i uvreda iznetih na naš račun, ostajemo zaprepašćeni pre svega sposobnošću Matića da do te mere manipuliše i dovede svoje udruženje do toga da napiše onakvo saopštenje.

Kao odgovor na to saopštenje, reći ćemo vrlo kratko: laže. Niti mu je ko pretio, niti iko od nas može ili želi da nekoga zabrani. Ljudi koji žele da se bave zabranama i dozvolama, ne biraju da se bave umetnošću, kao mi. A kad je takozvani fizički nasrtaj u pitanju, oko te klevete se još razmišljamo da li da podnesemo tužbu, jer suprotno tvrdnjama Matića da je tu bila još jedna osoba, tu se nalazilo preko 70 osoba iz našeg esnafa.

Jana Maričić, rediteljka, na konferenciji za medije povodom premijere predstave „Gidionov čvor“ Foto: Amir Hamzagić/Nova.rs

Dalje, nijednog trenutka nismo adresirali Matićevo pisanje o našim predstavama. Veoma je opasna takva zamena teza. Njegovo mišljenje o našem radu apsolutno nije tema. Iznad svega se zalažemo za slobodu govora i podržavamo svakoga ko želi bilo šta da piše o pozorištu, posebno ako o tome ima dovoljno znanja i plemenitih namera. Ipak, treba znati da svako iznošenje mišljenja stavlja čoveka u poziciju da čuje i tuđe, a na tako nešto malo ko je danas spreman.

I najposle, zbog čega se Zajednica profesionalnih pozorišta Srbije poziva na reakciju? Da bi zabranila nama da režiramo u pozorištima koja je čine? A na osnovu tvrdnji jednog čoveka, kojeg kvalifikuje to što je mlad i što je kritičar? S koje strane zapravo duva vetar agresije i pokušaja zabrane?

Milan Neskovic reditelj intervju
Milan Nešković Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

Umetnost potiče od reči umeti, imati veštinu. Imati mišljenje o nečijoj veštini ne podrazumeva i znanje o tome kako ona nastaje. Ipak, pozorište je toliko veličanstveno da u njemu ima mesta za sve. Ono se samo opire kada ga neko svojata i pokušava da uspostavi apsolutističku moć kroz kratkotrajne pokrete pseudopodrški, viktimizacije, ili kroz ostrašćena saopštenja.

U tom smislu, zatvorili bismo ovu temu čuvenim citatom, koji se ovog puta odnosi na Pozorište: “Malo je i naše”.

 Bonus video: Počeo 60. Festival „Joakim Vujić“ u nacionalnoj prestonici kulture Srbije

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare