U razmaku od samo nedelju dana saznali smo koja su to dva romana bila najbolja u proteklih 12 meseci na srpskom jeziku. Jedan - "Martin udio" Sanje Savić Milosavljević je dobio priznanje "Beogradski pobednik", a drugi - "NGDL" Marinka Arsića Ivkova je ovenčan juče NIN-ovom nagradom.
I oba proglašenja najboljih romana u 2024. godini jednako su prošla „ispod radara“. Jer, desila su se dok sve ključa zemlji zbog studentskih blokada, pa su od prvog proglašenja daleko bitniji svima bili napadi na studente i priprema za generalni štrajk, a od drugog 24-časovna blokada Autokomande.
Studenti su opravdano u fokusu javnosti, i čini se, ništa drugo, pa ni književna priznanja. A da li je moglo drugačije?
Pisac i izdavač Gojko Božović, sumirajući ishod „okončanja trke“, kako za „Pobednika„, tako i za NIN-a, priznaje za Nova.rs da su „obe odluke neočekivane“:
– Obe odluke u sadašnjim turbulentnim okolnostima ostaće nedovoljno vidljive. Možda bi takve bile i u mirnijim okolnostima od onih koje imamo sada – smatra Božović.
Dodaje i da je, po pravilu, teško predviđati događaje:
– Ali, danas je pogotovu nemoguće previđati obilje događaja na ulicama srpskih gradova na kojima je ključna društvena pozornica – smatra Gojko Božović.
Navikli, međutim, jesmo godinama unazad da je januar – mesec kad pljušte te iste nagrade. Te NIN, pa „Pobednik“, te „Matijević“, pa „Zlatni suncokret“ i „Meša Selimović“. Potonja dva, doduše, ovoga puta kasne – Vital zbog reorganizacije, a nagrada koju dodeljuju „Novosti“ suočena je s pozivom na bojkot zbog načina na koji je ta medijska kompanija sve vreme „izveštavala“ o studentskim protestima. I gotovo svaki put, kad se zaređaju ta književna priznanja, mnogi će izneti tvrdnju da je nagrada u nas previše. Naročito sada.
Isto to napominje za Nova.rs i Zoran Hamović, predsednik Udruženja profesionalnih izdavača Srbije i direktor i glavni urednik izdavačke kuće „Clio“:
– Nagrada ima mnogo i često o tome pričamo, ali su mnoge od njih nestalne i to je ono što ukazuje na problem. Ono što mene boli jeste što ne umemo da sačuvamo ugled i vrednost onoga što traje, i ne stvaramo uslove da se ponosimo tradicijom. U društvenoj situaciji u kojoj jesmo sada ne smemo prepustiti da nagrade pređu u ruke onih koji su razarači društvenog morala i onih koji upiru prstom u pošten svet. Zato moramo biti istrajni, kao i u svemu drugom. Mi smo isto kao i studenti na ulicama sada.
Ako ih je mnogo, kako sugeriše, postavlja se pitanje vrede li onda te upravo dodeljene književne nagrade u Srbiji?
– Vrede onoliko koliko poštuju intergritet autora i dodeljuju se onom ko ih istinski zaslužuje, a nije politički ljubimac. Jer, u suprotnom degradiraju i dobitnika kao ličnost i njegovo stvaralaštvo, ali i kulturni trenutak u celini. I biće zaboravljeni i takvi pisci i nagrade. Postoje nagrade gde je kontinuitet i kod organizatora, dakle onoga ko nagradu daje i onih koji učestvuju u procesu izbora, legitiman i podržava trajne, univerzalne vrednosti. Zato neke nagrade poštujemo više, neke manje – ukazuje Hamović.
Naglašava i da je Nagrada „Beogradski pobednik“ napravljena da bi „ubila“ drugu, NIN-ovu.
– Izmišljena je druga nagrada koja je trebalo da joj napravi konkurenciju, i onako seljački i ispod crte količinom novca koji odbija laureat stvori ambijent u kome više značiti piscima. Nažalost, ta nagrada, pod tim okolnostima, i dalje postoji. Možda neki pisci i drugi koji učestvuju i dalje imaju određenu vrstu poštovanja, ali mene taj čin zaista uznemirava. Možda ljudi drugačije razmišljaju, skloni su da oproste, i smatraju da je dobro da imamo još jednu takvu nagradu, ali ja ne zaboravljam zašto je izmišljena. Razumem potrebu da se neko drugačije politički izjasni pa u tom smislu konstruiše i svoje nagrade, ali onda treba da bude jasno politički obeležena i nosi taj znak – priča Hamović.
No, od ustanovljenja „Beogradskog pobednika“, o kom govori Zoran Hamović, i naše najuglednije priznanje, NIN-ova nagrada pretrpela je turbulencije. Najpre je prošle godine nedeljnik promenio vlasnika, pa delimično i uređivačku koncepciju, a promenjen je i gotovo celokupni žiri. I na rad novog žirija, na čelu s Aleksandrom Jerkovim već su se mogle čuti primedbe kako je „sve radio da se ne zameri“, kako je u uži, pa i u finalni odabir izostavio da uvrsti najbolje iz 2024, među njima „Bečki roman“ Dragana Velikića. A tu je i zid ćutanja oba žirija na sve što se oko nas dešava… Doduše, Jerkov jeste priznao prilikom obnarodovanja 71. NIN-ovog laureata da su „radili u komplikovanim okolnostima“. A jedina članica NIN-ovog žirija iz starog saziva Tamara Mitrović takođe je bila jedina koja je istakla da su „svesni trenutka u kom dodeljuju nagradu, jutra kad su studenti iz njenog Doma kulture Studentski grad krenuli traktorima na blokadu Autokomande“.
Komentarišući promene u vlasničkoj strukturi NIN-a, koji dodeljuje ugledno književno priznanje, i sve druge koje su usledile Zoran Hamović ih tumači kao „proizvod uznemirujućeg vremena brzih promena“:
– Više ne možemo da učestvujemo u tom procesu na blagorodan način, jer dolazi do promena koje nam nisu sasvim bliske. Tako je i sa samom NIN-ovom nagradom i događajima koji su i NIN doveli do tačke s kojom se mnogi od nas neće baš rado složiti. Moramo težiti da očuvamo integritet nagrada. Zato treba da budemo vrlo jasni i precizni u tome šta nije dobro i da to iskažemo i promenimo. Nema nijednog društva koje u sebi sadrži samo dobre stvari. Ono što je naša ljudska dužnost jeste da se zalažemo za intergritet, za društvenu koheziju i one vrednosti koje doprinose da je ambijent u kojem živimo onaj kog se nećemo stideti. A promene se dešavaju. Ali, nećemo napuštati institucije, ni zemlju. Od institucija, a tu mislim i na nagrade, društvo zavisi. Nagrade imaju važno svojstvo, a to je da podstiču dobro. Zato ne dozvolimo da niko poništi bilo koju nagradu.
Bonus video: Stevo Grabovac
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare