Ni mala djeca nisu neobrazovana. Jučer su desetogodišnji klinci u centru Rijeke ugledali kineski, bračni par i zasuli ga kamenjem vičući: “Korona, korona!“ Kinezi su sačuvali živu glavu jer im je ulaz u unajmljeni apartman bio u blizini. Iz Rijeke su brisnuli u Srbiju.
Rijeka je u opsadnom stanju. Kafići pusti, apoteke opustošene, prije bi mogao naći djevicu u bordelu ili poštenog političara u Saboru nego masku. Na portalima liječnici, liječnici, premijer, liječnici, ministri, liječnici. Svi govore isto. Korona je bezopasna sve dok je ne dobiješ. Kad je dobiješ je bezopasna, ako preživiš.
Na granici kontejneri, u kontejnerima ljudi u specijalnim odijelima pregledavaju putnike. Kokain, heroin, sve možeš unijeti u Hrvatsku osim korone. Najveći hrvatski umovi znaju da je panika bespotrebna i da će se uskoro diljem Hrvatske otvoriti logori za bolesne koji će izgledati poput hotela. Gdje će biti logori koji će izgledati poput hotela još se ne zna, ali će se znati ako se ova potpuno bezopasna bolest razbukta.
Rijeka je grad u kome se oduvijek govorilo talijanski. U njoj žive Talijani, u nju dolaze Talijani, mnogi Riječani rade u Italiji. Ovih dana nikome ne pada na pamet progovoriti talijanski. Ljudi znaju da im je život u igri pa ili šute ili govore srpski jer je svim Hrvatima poznato da u Srbiji korone nema.
Zubari koji godinama žive od čupanja talijanskih zuba ovih tužnih dana čupaju sebi kosu. Između smrti od talijanske korone koja je bezopasna bolest i smrti zbog gubitka eura odlučili su se za ovo drugo.
O koroni od koje u zanemarivom postotku koji se kreće do 14,7% umiru samo nemoćni i stari i oni koji nemaju sreće. O tome sve znaju hrvatski portali, teve analitičari i očajni vlasnici kafića koji uzalud telefonski nazivaju pijance i kavopije i preklinju ih da svrate makar na petnaest minuta. Uz kavu serviraju besplatnu masku za višegodišnju upotrebu. U gluhe uši plaču.
Dešava se u Hrvatskoj dosad neviđeno. Ispričale su mi prijateljice. Svi njihovi muževi, partneri i ljubavnici peru ruke nakon pišanja, neki čak i prije. Od ljubavnica bježe kao od kuge jer nitko nikome ne vjeruje. Možda mali korak u borbi protiv korone, ali sigurno velik za hrvatsko katoličko društvo. Krležinu poznatu rečenicu, peri ruke prije jela i nakon svakog ispražnjenja tijela znaju napamet i oni koji nikad za Krležu čuli nisu.
Naučili smo i da moramo upotrebljavati papirnate maramice, ali da ne smijemo kašljati u njih nego u rukav. Ne smijemo se plašiti ljudi koji imaju koronu, a od onih koji kašlju ali je nemaju moramo biti udaljeni najmanje metar. Sve ovo pokazuje da je Hrvatska mala, evropska, civilizirana zemlja čije vođe znaju da ne treba širiti paniku ni od buhe raditi slona kad se zna da korona nije na čovjeka skočila sa slona nego sa šišmiša.
Ni mala djeca nisu neobrazovana. Jučer su desetogodišnji klinci u centru Rijeke ugledali kineski, bračni par i zasuli ga kamenjem vičući: “Korona, korona!“ Kinezi su sačuvali živu glavu jer im je ulaz u unajmljeni apartman bio u blizini. Iz Rijeke su brisnuli u Srbiju.
Trideset godina na ovim našim prostorima neki govore kako trebamo zaboraviti na sve što je bilo i krenuti boljim putem, osloboditi se mržnje, prestati urlati, Srbe na vrbe i učiniti sve da budemo dobri susjedi kad već moramo biti susjedi.
Dobri poznavatelji prilika u Regionu nisu bili optimisti. Mislili su da su rane svježe i da mir još dugo neće stići u naše prostore. Zajebali su se. Stigla korona, stigao mir.
Ubi, ubi Kineza!