Kablovi na sve strane, jedan crtać dnevno, nema mobilnih telefona... To su stvari koje današnja deca teško mogu da razumeju. Toliko je tehnologije, svega i svačega dostupno njima - da im je, verujem, teško zamisliti kako je to nekada izgledalo. A da li se deca devedesetih, odnosno današnji roditelji – zbog toga osećaju inferiorno i šta "neki novi klinci" mogu da nauče od svojih roditelja i tog vremena? Neka su od pitanja za našu gošću, psihološkinju, Jelenu Vukičević.

Svaka generacija nosi svoje – i loše strane i vrednosti. Iako nam se ponekad čini da su današnje generacije klinaca, nekako logično, ispred onih iz devedesetih, psihološkinja objašnjava jesu li stvari baš takve kako i izgledaju.

Ona navodi i koje veštine kod današnje dece ne postoje, a koje su bile najnormalnije 2-3 decenije unazad. Kako godine odmiču tako se i brzina života povećava – naročito zbog razvoja tehnologije. Vukićević zaot pojašnajva kako se „neki novi klinci“ uče strpljenju i na kakve prpereke nailaze.

Prilog pogledajte na početku ove vesti.

PROČITAJTE JOŠ:

BONUS VIDEO – Jasmina Mihnjak i Gordana Mijalković Stojiljković: Digitalna dijeta – pokušaj da smanjimo upotrebu mobilnih telefona

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar