Niš je napumpao očekivanja u meri da se 15. marta u bežaniju daju ne samo autobusi- nego i oni što im planiraju red vožnje. Svi čekaju ili da se objavi dođite da ne odete, ili da se isporuči peti zahtev jer dosadašnji nisu ispunjeni, ili da se obistini Bakić- ali studenti poručuju: pre 15.sve mora da stane. Svako od vas nek probudi po jednog čoveka. I u petak generalni štrajk. U međuvremenu predsednik se izvinio što je novinare rts-a dopisnike iz Niš-a nazvao imbecilima, a izvinjenje uvio u oblande. Nisu slatke, više Željko Veljković, reporter Dnevnika na TV Nova.
Otišli su studenti iz Niša, a u carskom gradu, baš kao i u radničkom Kragujevcu, ostala je nada zagledana u Beograd, oročena na 15. mart.
„Od Beograda očekujem da se nešto menja i da se narod prosveti malo. Mislim da je tome i cilj, da se promeni, da narod progleda. Koliko vam je godina? 87. Još veće pumpanje, još veći broj ljudi, još više studenata pešaka, da se nastavi još jače. Nije nas manje kao što je izjavljeno i ne skupljamo se zbog toga u jednom gradu, nego upravo da bi svi bili tu – da pokažemo da nam srce kuca istim tempom. I da se slažemo po jednom pitanju, a to je želja da se ispune studentski zahtevi“, kažu građani Niša.
„Da se okupi više ljudi, a da li će to nešto da promeni – ja se nadam. Ja očekujem promenu, promenu na bolje, šta god to značilo, očekujem promenu, treba biti uz mlade i uz studente“, kažu građani Kragujevca.
„Ići ćemo porodično verovatno autom, i tamo ćemo se sastati sa prijateljima. Mislite li da može da se ponovi Niš i ono gostoprimstvo odavde? Haha, nadam se da hoće i ne sumnjam da hoće. Jer zapravo studenti su svetlost ove zemlje“, kažu građani Niša.
Ali u vremenu očekivanja i isčekivanja, najviše se čuje glas studenata. Na dočeku studenata u Zemunu, nagoveštaj da su dočeci, zagrljaji, suze, osmesi i hrana lepi, ali da sada očekuju da svi stanu uz njih i da tu i ostanu dok treba.
„Nama ne treba nikakav doček, nama ne treba bravo, nama treba borba svakog od vas. Budite varnica kao što su ljudi koji su šetali. Budite ta varnica koja će barem jednu osobu probuditi i zapaliti da ona nastavi taj niz, da bi sutra celu Srbiju izveli na ulice i zaustavili ovo“, kaže student Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.
Ako tako bude, već 7. onda od 15. marta očekivanja mngoih postaju još veća.
„Slutim da ovo sad petnaestog neće imati taj ishod. Ja mislim da će biti ogroman broj ljudi, ja mislim da će vlast sve uraditi da zaustavi kolone građana koje budu planirale, koje budu krenule ka Beogradu. Intimni osećaj, a možda me nosi sve ovo što se dešava, da će to biti jedan miran skup, da će to biti jedan skup dobrog raxspoloženja i da će 200 hiljada ljudi poslati jasnu poruku“, kaže Stevan Ristić, direktor nedeljnika Vreme.
„Verujem da je vreme za neku vrstu petog zahteva, zato što se za ovih nekoliko meseci akumuliralo dosta razloga da taj peti zahtev bude iznet“, kaže Ristić.
A onaj koji u svemu što se događa u Srbiji vidi obojenu revoluciju i o njoj sitnu knjigu piše, već vidi da je pobedio i spreman je da krene u kontrarevoluciju, što bi zapravo moglo da bude pretnja onima kojima zarađene plate isplaćuje država, a oni zauzvrat nisu spremni da kleknu nego pozdravljaju studente.
„Svaki takav čovek mora sam sa sobom da reši da li je na jednoj ili na drugojh strani, jer je u dužem vremenskom periodu to neodrživo. I predsednik im je lepo poručio – ukoliko uspem ja da se konsolidujem i ova moja vlast da se konsoliduje, obračunaćuse sa vama. Jer neću tolerisati da mi to radite unutar institucija ovog sistema. To je njegova poruka i svim ovim porukama u poslednje vreme, predsednik pokušava da učvrsti sopstvene pozicije u redovima koje smatra svojim. A on sve u javnom i državnom sektoru smatra svojim strukturama“, kaže Ivan Živkov, sociolog.
Kontrarevolucija predsednika tako bi možda mogla da se pretvori u kontraevoluciju, da ljudima koji su se uspravili ohrabreni studentima, kičma opet bude savijena. Pokazna vežba – nazivanje novinara niškog dopisništva RTS-a imbecilima, a onda izvinjenje njima koji nisu novinari nego sramota kaže predsednik u izvinjenju onima o kojima misli sve najgore.
„Nemam pravo da bilo koga nazivam imbecilom i izvinjavam se građanima Srbije i novinarima pomenutog dopisništva RTS što sam to učinio. Takođe, o profesionalizmu i objektivnosti pomenutih novinara mislim jednako loše i mislim da su sramota za svoju profesiju, tj. mislim da nisu novinari, već politički aktivisti“, piše u saopštenju prdsednika.
Kontrarevolucija savijanjem kičme neće uspeti kad je reč o niškim novinarima koji ne bi lako da kleknu. Za sada je njih 46 potpisalo da o predsedniku i nilo kakvim njegovima aktivnostima neće izveštavati u lokalnim, niti nacionalnim medijima čiji su dopisnici. I tako dok njihove kolege koje su nazvane imbecilima ne dobiju pristojno, a ne izvinjenje…
„Izvinjenje koje kaže- izvinite, ali. I ona uslede nove optužbe i nove uvrede praktično, gde se opet targetira ta redakcija, gde se kaže da su oni sramota novinarske profesije i tako dalje. Znači prosto vreme je da jedanput zauvek se uvede jedna normalna relacija na liniji: nosioci javnih funkcija i novinari. Predugo mi trpimo uvrede“, kaže Ivana Petrović, novinarka iz Niša.
Do 15. marta još 12 dana, kod onih koji se spremaju za Beograd raste nada i vera u sebe same, kod vlasti, sudeći po greškama i rečniku onog ko je obećavao smirivanje tenzija i pristojnu Srbiju – nervoza je napumpana na maks.
Prilog pogledajte na početku ove vesti.
BONUS VIDEO: Generacija koja vlada Srbijom ne razume ciljeve Studentskog edikta – Bojan Vranić