Oglas

Nacionalni dan sećanja na žrtve i epidemija femicida u Srbiji: Žene ubijaju oni koji su im već pretili

autor:
19. maj. 2025. 10:45

Više puta je prijavljivala nasilje, bivši suprug i ubica imao je zabranu da joj prilazi i s njom komunicira. Rodbina, komšije i prijatelji odali su poštu Biljani u kragujevačkom naselju Korićani s transparentom: doživotna kazna za ubicu. Ona je osma žrtva femicida u Srbiji od početka godine, koji se tako samo zove u medijima, ali još ne i u zakonu. Femicid nije posebno krivično delo, a postojeće preventivne kazne poput zabrane prilaska, nažalost, ne spasavaju živote. Nacionalni dan sećanja na žene žrtve nasilja u izveštaju Dine Cepenjor, reproterke Dnevnika na TV Nova.

Oglas

Imao je zabranu prilaska, više puta ga je prijavila za nasilje, ubio ju je. Biljana je osma žrtva femicida od početka godine, a okupljeni su zatražili doživotnu kaznu za počinioca. U 2024. bilo je i šest pokušaja femicida. Te žene preživele su pukom srećom.

"Učinioci teških oblika nasilja prema ženama koji su bili osuđeni na kazne zatvora nakon što su izašli sa izdržane kazne zatvora su faktički uradili ono što su planirali pre nego što su bili osuđeni na tu kaznu zatvora", kaže Vanja Macanović,  Autonomni ženski centar.

I iako zdrava logika, a onda i zakon nalaže da se počinilac teškog krivičnog dela prema ženi, nakon što izađe iz zatvora prati, praćenje izostaje.

"Hrvatska je to uvela a mi to nemamo, a to je nadzor nad učiniocima teških krivičnih dela nakon što izađu sa izdržane kazne zatvora. To ne postoji. Jedini nadzor koji može da se uspostavi to je kroz grupe za koordinaciju i saradnju koje su uspostavljene po zakonu o sprečavanju nasilja u porodici. Sad je samo pitanje svake grupe ponaosob kako postupa, tu su ustvari razlike", ističe Macanović.

U grupe za koordinaciju i saradnju spadaju Tužilaštvo, policija, centri za socijalni rad ali i članovi nevladinih organizacija kao i žrtve i počinioci. Kada bi nabrojane institucje radile svoj posao na lokalu, femicid bi mogao da bude sprečen. Od najmanje 408 žena i najmanje 15 devojčica koje su u Srbiji ubijene od 2011. godine, njih 114 prijavilo je nasilje. Najviše ubistava dogodilo se maju. 18. maja se obeležava i Dan sećanja na žene žrtve nasilja.

"Pre nekih 15 godina imali smo čak 42 posto više ubijenih žena nego što smo imali u prošloj godini. U tom smislu možemo da kažemo da svi mehanizmi zaštite žene od nasilja rade dobro. A da li rade dovoljno dobro ja se ne bih složila sa tim zato što ako postoji jedna žena žrtva mi moramo da i dalje unapređujemo sistem", rekla je Tatjana Macura, ministarka za brigu o porodici i demografiju.

Sprema se i predlog za izmenu zakona o sprečavanju nasilja u porodici.

"Računajmo od jeseni da će se zakoni koji se odnose na prevenciju i suzbijanje nasilja u porodici i uopšte na suzbijanje nasilja naći pred građanima Srbije u stručnoj debati od jeseni ove godine", ističe Macura.

Počinoci femicida ne biraju lokaciju. U gradovima je od 2011. godine ubijena 241 žena, u selima 169. Najčešći uzrast počinilaca je između 46 i 55 godina. Najopasnije mesto za ženu koja trpi nasilje je zajednički dom i u najvećem broju slučajeva baš tu bude i ubijena.

"Prvi način jeste oruđe, uglavnom nož, zatim ide oružje, ono puška ili pištolj, i treći način je da žene budu pretučene do smrti", kaže Macanović.

Četvrti način je davljenje i ono je i u domaćoj i u stranoj literaturi predstavljeno kao faktor visokog rizika, kog nadležni u institucijama nisu svesni, pa umesto da pitaju da li je ikada davljenja bilo, pitaju za dužinu suknje.

"To je nešto što ni same žrtve ne prepoznaju kao faktor visokog rizika ali nažalost ne prepoznaju ni institucije. Ne prepoznaju smislu da ne pitaju žrtvu da li je ikad bilo bilo kakvog davljenja. I često misle da žene preuveličavaju taj strah u kome se nalaze", kaže Macanović.

Žene u crnom perfmansom na Trgu republike obeležile su Dan sećanja na žene žrtve nasilja.

"Kazne su isuviše blage imajući na umu obime nasilja i brutalnost kojom se vrši nasilje nad ženama ali to je prosto nastavak jedne militarističke politike i kulture rata koji neprekidno traje na ovom prostoru"m upozorava Staša Zajović, Žene u crnom.

Intervju sa osuđenim silovateljem emitovao je Informer, a televizije sličnog kalibra o nasilju izveštavaju senzacionalistički, ne obazirući se na žrtve ili decu žrtava. O njima ima podataka u sudskim presudama u koje je AŽC imao uvid. Ukoliko lica koja brinu o detetu čija je majka žrtva femicida, nemaju sopstvena materijalna sredstva da detetu i sebi pruže psihološku i drugu pomoć, od države je neće dobiti.

"U sudskim presudama te informacije o deci su minimalne, ne može čak da se ustanovi ni koliko su ta deca imala godina kad im je majka ubijena, do toga ko o toj deci brine, da li je toj deci davan status oštećenih, ako su i imala status, kako su ispitivana i na koji način", kaže Macanović.

Pretnja samoubistvom je crvena zastava, jer pre samoubistva mnogi počinioci prvo ubiju ženu. Od 2011. godine 123 počinioca femicida izvršila su samoubistvo. Četrdesetšestorica su pokušala.

Prilog pogledajte na početku ove vesti.







Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare